„Radna soba Zbignjeva Bžežinskog, jednog od generatora spoljnopolitičke strategije SAD, nije bila klasično uređena. Umjesto knjiga na policama su stajali luksuzni okviri u kojima nije bilo stranica niti sadržaja“, piše Emir Kusturica za Novosti.
„On je, međutim, napisao nekoliko naslova koji su izražavali mržnju prema Rusiji i želju da se jednog dana Kinezi nasele u ogromno prostranstvo zemlje koja svoje granice ne mijenja već više od dvjesto godina. Pisao je o potrebi provincijalizacije Moskve preko komadanja Ruske Federacije. On je to priželjkivao namrštenim očima, ali, na kraju, ništa se od toga nije desilo.“
Tako Kusturica piše o „praznim knjigama“ Zbignjev Bžežinskog i o poretku koji je nastao u njegovoj biblioteci, a sada je vidljiv i opipljivu doba koronavirusa.
I o stvarima na koje niko, pa ni Bžežinski, nije mogao da računa.
„Nije računao da će Kinezi obnoviti puteve svile i bez ispucanog metka stići u Evropu, ali i u Ameriku, i da će u doba korone kupovati naftu od Rusa. Kao što, uostalom, nije predvideo Donalda Trampa na političkoj sceni SAD. Nije, svakako, znao da će novi Predsjednik govoriti, a dijelom i primjenjivati, ideje suverene Amerike a ne svjetskog policajca, što je, u stvari, bila glavna premisa svih teorija Bžežinskog.“
Uz ubedljiv zaključak:
„Kada je umro čovjek u čijoj radnoj sobi su, na policama, stajale lažne knjige, sigurno nije prošao kroz vrata vječnosti i zakoračio u raj koji je Horhe Luis Borhes zamišljao kao neku vrstu biblioteke.“