Dragi prijatelju,

Zateklo me je kad si spomenuo kako ti je tata umro nakon rata jer je moj otišao prije pola godine i sve otad mislim kako jednom moram nešto napisati o njemu i njegovoj smrti. Kako je to strašno iskustvo, kad ti tata umre, pa i ako niste bili osobito bliski kao što nas dvojica nismo bili. Bio sam često grub i bezobziran prema tati, a i on je mene znao gorko uvrijediti. Često smo se sukobljavali. I naš zadnji pravi razgovor bio je svađa. Nakon mamine smrti, zamjerio sam mu jednu stvar na sahrani. Bilo je to zapravo beznačajno, ali ja mu nisam htio popustiti. Sitničavo sam ga, sadistički gnjavio zbog gluposti jednako kao što je u djetinjstvu on mene znao sitničavo, sadistički gnjaviti zbog pizdarija. Bilo je to u trenutku kad ni on ni ja nismo znali koliko je ozbiljno bolestan. Manje od tri tjedna kasnije je umro u bolnici u Zadru.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 23. NOVEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.