Slavni muzičar se pred koncert 25. avgusta u Beogradu vratio i na početak karijere i na čuveni događaj kada je u jugoslovenskom prajm-tajmu u emisiji „Nedeljom po podne“ pokazao srednji prst. Rundek za Nedeljnik priča i kako je od ilegalnog imigranta u Parizu stigao do kompozitora za pozorište i film.
S početkom rata vi napuštate zemlju. Prilično je jasno zašto ste odlazili i vi, i Koja, i Divljan, i mnogi drugi. Ali evo recite i ovde razlog za tu odluku?
Bilo je jasno da ne mogu promijeniti tok događaja, pa je onda bolje otići nekamo gdje se barem čini da je situacija zdravija. Ali moram priznati da sam često, osobito u početku, gledao Parižane i turiste kako naivno ganjaju svoje želje i ambicije ne znajući da je crvena crta pređena i da je kraj svijeta već nastupio.
Da li ste tada razmišljali da li ćete se uopšte ikada vratiti kako u zemlju, tako i u karijeru ovih prostora? O čemu uopšte se tada razmišlja osim o sutrašnjem ručku? Kako su izgledale prilike? Praćenje vesti sa Balkana?
Ne. Mislio sam da je rok scena iza mene, a perspektiva pisanja muzike za kazalište i film mi se činila sasvim okej. U Zagreb sam odlazio s vremena na vrijeme posjetiti familiju i prijatelje. U vojsku me nisu zvali jer sam još u Jugi proglašen nesposobnim. Godine 1992. proveo sam nekoliko mjeseci na Radio Brodu, koji je iz međunarodnih voda Jadranskog mora emitirao cjelodnevni program, kao muzički urednik i saund dizajner. Bio je to moj skromni doprinos objektivnom informiranju i probijanju propagandnih mašinerija. U Hrvatskoj su mi to neki zamjerili, ali ne mogu reći da je bilo odmazdi.
Ceo intervju objavljen je u novom Nedeljniku, koji je na svim kioscima od četvrtka, 25. avgusta
Tagovi
