
Pre neki dan sam sestrićima prvi put pustila „Bambija“ i podsetila se onog dela kad mama malom Bambiju koji ismeva drugare kaže: Ako nemaš ništa lepo da kažeš, bolje nemoj ništa ni da kažeš.
Da li me je inspirisala beba ili studenti? Verovatno oba ali došla sam na ideju da u narednom periodu probam da ne kažem ništa loše ni o kome ni u jednom kontekstu. Kao neki post. Čisto da pročistim organizam, odnosno glavu, a usput, možda, i da budem ’bolji čovek’. Ne smem svojim prijateljima, mužu, mami ili tati, čak ni bebi, da kažem ništa loše ni o kome narednih četrnaest dana.
To podrazumeva čak i one bezazlene komentare na ulici tipa: „Vidi frizuru onom hipsteru.“ Da malo sebi otežam, dodala sam da ne samo što moram da se lišavam otrovnih komentara već i da, umesto njih, moram da pokušam da kažem nešto dobro.
Težak poduhvat s obzirom na to da nisam neki buda, vrlo sam direktna i govorim šta mi je na pameti, čak i kad znam da će mi se olupati o glavu, ali računam da će biti isto kao i sa šećerom: ako uspem, ne sumnjam da ću se osećati bolje.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 19. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Stanojla
Ovaj tekst baš lep primer uz onaj o mračnim empatama. Šteta što niste stavili jedan uz drugi u štampanom izdanju