Jugoslavija je imala ideju
Pred koncert 25. maja na Tašmajdanu, za Nedeljnik je pričao Dr Nele Karajlić.
Šta će biti materijal za ovaj koncert na Tašmajdanu?
Koncert zamišljam kao neko uzbudljivo putovanje kroz vrijeme. Nazivam ga „The best of Nele Karajlić“. Moja je privilegija da sviram one pjesme koje nisam izvodio decenijama i to ovaj koncert čini izuzetnim i jedinstvenim. Nema mnogo onih koji su napravili toliku rupu u karijeri koju sam napravio ja. Praktično dvadeset godina ja sam udaljen od pjesama Zabranjenog pušenja, moje omiljene grupe, grupe uz koju sam odrastao i na čijem sam svakom koncertu bio.
Da li ti prija povratak muzici i da li je ona manje opasna danas za tebe (nema opasnosti za srce a ni provokacije oko maršala)?
Upravo ta velika pauza učinila je to da mi ove pjesme prijaju, da su mi svježe, skoro nove. Prije neki dan uvježbali smo pjesmu na „Straži pored Prizrena“, koju sam posljednji put pjevao prije trideset godina. Ne možete da vjerujete kako ona danas zvuči! Kao da je pisana prije dva dana! Tako je i sa ostalim stvarima koje ćemo da izvodimo, a kojima se vraćam sa radošću, kao da je preda mnom proslava mature. Takvo će biti i veselje.
Koncert je 25. maja, Pušenje ima pesmu o jednom drugom prazniku u YU. Jesi li jugonostagičan ili je to tek tako?
Mene ne zaobilazi ta etiketa, a ne zaobilazi me ni ikonografija onoga vremena. Evo, posljednji koncerti koje sam imao padali su uglavnom na datume koji su obilježili tu predivnu i nesretnu zemlju. Dvadeset devetog novembra svirao sam u Skoplju, za Novu godinu u Novom Sadu, za Prvi maj u Vrnjačkoj Banji, za dvadeset peti maj u Beogradu. Sve je ispalo kao planirano, ali nije. A što se tiče te etikete, ako me neko uvjeri da je sada bolje nego što je bilo u ono vrijeme, rado ću da prestanem da budem jugonostalgičar! Nemojte mi samo govoriti da je Jugoslavija vještačka tvorevina jer ću da se slatko nasmijem. Evo, od njenog raspada prošlo je skoro trideset godina i šta? Da li su novonastale države na njenom tlu prirodne?
Kako gledaš YU sada kada je toliko prošlo od svih tih praznika?
Jugoslavija je bila kao neko veliko dječje obdanište u kojem niko nije snosio nikakvu odgovornost. Svi su čekali samo da drug Tito odluči kojim putem da se ide, putem sa kojeg nećemo da skrenemo. Jugoslavija je, međutim, osim svoje naivnosti, koja ju je stajala glave, imala nešto što nove države danas nemaju. Ideju!
Pre neki dan si dobio Nagradu „Momo Kapor“, po čemu misliš da ličiš na ovog pisca osim po velikim tiražima?
Teško da se možemo porediti. Lakoća njegovog pisanja, vještina baratanja riječima, još uvijek su neuhvatljive visine za moje književne pokušaje. Ali ne predajem se. Nadam se da ću jednog dana da ga stignem, da i ja sa lakoćom, poput njega, u onim malim stvarima vidim velike drame!
Tagovi
Prozren
Ti baratas recima sa nepodnosljivom lakocom lakrdijasu jedan. I dao si tvoj doprinos na rusenje jugoslavije tako sto si bio nepravedan prema drugim nacijama kao prvo prem tvojim komsijama i bosni. A sada te podsvesno to muci i moras u starosti da opravdvas sebe
yoko-ovo-ono
zemljak, mislim da si napisao komentar o nekome ko nije intervjuisan u ovom tekstu...
kremenko
On je pucao u leđa Jugoslaviji .
yoko-ovo-ono
how yes no... kako da ne, prevod za one koji se ne sećaju skeča...