
Teško je poverovati da su na lokalnim terenima u Danskoj do večeras klinci često uzvikivali ime Simona Kjera kada naprave dobar potez.
Od večeras će i majke u Danskoj, koje baš i ne vole fudbal, svojoj deci govoriti: kada je najteže, budi Simon Kjer.
Kapiten danske reprezentacije poneo se „kapitenski“ u trenutku kada je čitavom svetu zastala kneda u grlu, dok je Kristijan Eriksen praznog pogleda ležao na terenu stadiona Parken.
Prvi je pritrčao svom saigraču, oslobodio mu disajne puteve, obezbedio da se jezik ne vrati u dušnik i postavio ga u „bočni koma položaj“, dok nisu stigli članovi lekarskog tima.
Okupio je svoje saigrače da zajedno oko Eriksena naprave živi zid i zaštite ga od krupnih kadrova režisera koji očigledno ima jak želudac i premalo ukusa.
Zajedno sa Kasperom Šmajhelom, Simon Kjer je bio tu da pruži reči utehe supruzi Kristijana Eriksena u trenucima dok mu se medicinski tim borio za život.
Na kraju je Kjer izveo svoj tim na teren kada su iz bolnice stigle dobre vesti.
Pitanje je koliko će klinaca u Danskoj, na lokalnim terenima kada naprave dobar potez uzvikivati njegovo ime i posle ovih nemilih scena u Kopenhagenu.
Ali smo svi svesni da je u teškim životnim trenucima potrebno da budemo makar malo kao Simon Kjer.