Reprezentacija Hrvatske i selekcija evroligaških igrača, koju su sa klupe predvodili Neven Spahija i Željko Obradović, odigrale su sinoć u „Zagrebačkoj areni“ memorijalnu utakmicu u čast legendarnog jugoslovenskog i hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića.

Ova utakmica je u Hrvatskoj okupila krem de la krem evropske košarke, pa su se tako sinoć u Zagrebu našli gotovo svi značajniji ljudi koje regionalna košarka ima da ponudi, ali i neki od najboljih evroligaških igrača. Od penzionisanih asova zahavaljujući kojima je danas regionalna košarka trejdmark kakav jeste, kao što su Divac, Rađa, Bodiroga, Kukoč, Obradović, do onih koji trenutno važe za neke od najboljih košarkaša Evrope, kao što su Hezonja, Matijas Lesor, Tavares.

Reprezentacija Hrvatske ugostila je „Tim Dražen“ za koji su nastupili Tornike Šengelija, Ilajdža Brajant, Nenad Dimitrijević, Vanja Marinković, Jaka Blažić, Džanan Musa, Dajšon Pjer, Valter Tavares, Matijas Lesor, Andreas Obst i Boban Marjanović, predvođeni sa klupe Nevenom Spahijom i trenerom Partizana Željkom Obradovićem. S druge strane, u dresu Hrvatske, nastupili su Mario Hezonja, Goran Filipović, Roko Prkačin, Filip Krušlin, Krešimir Radončić, Danko Branković, Mateo Drežnjak, Dario Drežnjak, Antonio Jordano, Martin Junaković, Krešimir Ljubičić i Toni Nakić, koje je odabrao selektor Josip Sesar.

Gosti su pobedili rezultatom 110:107, ali to, na kraju krajeva, nije ni bitno.

Bitno je da je 2024. godina, u kojoj bi Dražen napunio svoju 60., upriličena jednim ovakvim košarkaškim spektaklom, da su se svi rado odazvali, i da je čitava zagrebačka hala, nakon Draženovog holograma koji se obratio pristunima, u glas zapevala o tome „kako je dobro videti ga opet“. Da sećanje na čoveka čijom je smrću „i vreme stalo“ – ne bledi.

To se najbolje može videti i u izjavama koje su glavni protagonisti dali nakon utakmice. U njihovim izrazima lica dok pričaju o Draženu, u njihovim drhtavim glasovima i rečima punim divljenja.

Dženan Musa, na primer, kaže da se jedva suzdržao da ne zaplače. I to ne jednom, već nekoliko puta.

„Neverovatan događaj, počastvovan sam što sam dobio poziv da učestvujem na jednoj ovakvoj utakmici. Pre svega što Dražen nije samo idol ljudi u Hrvatskoj, već na celom Balkanu. Bio je i moj idol uz Mirzu Delibašića. Bio sam na ivici suza jedno pet, šest puta na ovoj utakmici, ali Željko nas je uspeo motivisati da nastavimo da igramo i pobedimo u utakmici što smo uradili na kraju. Stvarno jedan specijalan događaj rezultat na stranu, Dražen je najveći i mi smo srećni što smo uspeli da budemo ovde“.

Iako nije bio na parketu, i hrvatski centar Los Anđeles Klipersa Ivica Zubac je bio vidno ganut čitavim događajem.

“Predivno veče, emotivno. Onaj momenat kada su predstavljeni njegovi bivši saigrači, reprezentacija iz 1992. godine, nešto je što će se dugo pamtiti. Vrhunac večeri bio je momenat kada se spustio video bim na kojem se pojavio Dražen i pozdravio sve. Naježio sam se“, ne krije Zubac i nastavio: “To koliko je želeo da pobedi, da radi i bude bolja verzija sebe uvek. Bezbroj priča sam čuo o njemu od bivših prijatelja, saigrača, trenera, koliko je radio na sebi i koliko je želeo da bude bolji. Otvorio je vrata NBA, bio je tamo pre svih nas i otvorio nam put, hvala mu na tome“.

Mario Hezonja zahvalio se Draženovoj majci Biserki i njegovom bratu Aci Petroviću što su mu uopšte i dali priliku da bude deo jedne takve utakmice.

“Izuzetna mi je čast bila bila što sam mogao da predstavljam hrvatsku reprezentaciju na ovom velikom događaju“, rekao je Hezonja. „Nisam stigao ni Tonija Kukoča da vidim, a kamoli Dražena, to su dvojica naših najvećih sportista svih vremena. Kada rasteš, kada sam počinjao kao dete, svi su pričali o njima, slušali smo toliko o njima i hteli da budemo kao oni. Da postanemo najbolji i pobeđujemo najbolje. U Madridu su mi mnogo pričali o Draženu, verujem da je inspiracija i idol generacija“.

Trener Partizana, Željko Obradović, izjavio je (doduše, uoči utakmice) da je suština Draženovog uspeha bila njegova neverovatno posvećenost.

„I to će svi reći. To je primer i dan danas svim igračima, želja za napretkom, individualna tehnika koju je promenio, igra jedan na jedan gde je bio nezaustavljiv. I ogromna želja za pobedom gde je vukao saigrače i sve ljude iz kluba. Imao sam sreću i da budem uz njega u reprezentaciji. Pokušavali smo da iskoristimo Draženove mane. Ako ih je bilo. A nije ih bilo baš mnono“, rekao je Obradović kroz smeh.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.