Nažalost, Teslino detinjstvo obeležiće jedan tragičan događaj čije posledice će ga pratiti do kraja života. Njegov brat Dane poginuo je nakon pada sa konja kada je Nikola imao tek pet godina. To je promenilo sve. Tesla će kasnije taj događaj ovako opisati:

 „Imao sam brata koji je bio izuzetno nadaren – jedan od rijetkih pojava ljudske prirode koju biološka istraživanja nisu uspjela da objasne. Njegova prerana smrt je učinila moje roditelje neutješnim. Imali smo konja, poklon dragog prijatelja. To je bila sjajna životinja, arapske rase, gotovo ljudske inteligencije, koju je cijela porodica mazila i pazila, pošto je jednom prilikom spasio život mome ocu pod nevjerovatnim okolnostima. Taj isti konj je bio kriv za povrede moga brata od kojih je on i umro. Bio sam svjedok tragičnog događaja i mada je prošlo 56 godina, slika toga događaja ni do danas nije izblijedila.“

I zaista, Teslini roditelji su polagali sve nade u svog starijeg sina, čak su ga smatrali inteligentnijim i nadarenijim od Nikole. Njegova smrt odraziće se i na Nikolino školovanje, naime, otac nije dozvolio da pohađa tehničku školu u nekom drugom gradu, već ga je ostavio blizu sebe, kod kuće, i on je prvi razred osnovne škole pohađao u rodnom Smiljanu. Tek kada je Milutin rukopoložen za gospićkog protu, porodica se iz Smiljana seli u Gospić. Bilo je to 1862. godine i Nikola će ostala tri razreda i Nižu realnu gimnaziju završiti u tom gradu. Senka mrtvog brata, poput duha, bila je prisutna i dalje. Roditelji su i dalje patili za sinom koga su smatrali boljim od Nikole i to je uticalo na osetljivog i hiperinteligentnog mlađeg brata, zbog čega je on razvio određeni kompleks manje vrednosti.

„Sjećanje na ono što je on postigao činilo je svaki moj pokušaj bezvrjednim u poređenju sa njim“, piše kasnije Tesla. „Ma šta vrijedno da sam radio, samo je dovodilo do toga da moji roditelji još jače osjećaju svoj gubitak. Tako sam rastao sa malo povjerenja u sebe. Međutim, daleko da su me smatrali glupim dječakom, ako je suditi po događajima kojih se ja još uvijek dobro sjećam. Jednoga dana gradski vijećnici su prolazili ulicom u kojoj sam se igrao sa ostalim dječacima. Najstariji među uvaženom gospodom, bogati građanin, zaustavio se da bi dao svakom od nas srebrnjak. Prilazeći meni, naglo se zaustavio i rekao: Pogledaj me u oči. Pogledi su nam se susreli, dok sam pružao ruku da primim dragocjeni novčić, on je na moje zaprepašćenje rekao: Ne, nema više, ti ne možeš ništa da dobiješ od mene, isuviše si pametan.“

***

Iz hit knjige Dejana Stojiljkovića „Nikola Tesla – pesnik nauke“ koja se na poklon dobija uz Nedeljnik od četvrtka 10. juna.

Kako se bliži deseti rođendan Nedeljnika, odlučili smo da čitaocima ovim povodom pružimo nezapamćeni poklon od deset knjiga, biografija najuticajnijih ličnosti naše istorije, originalno pisanih za ovu ediciju.

U ovoj poklon ediciji očekuju vas novi podaci i novi pogledi na ličnosti koje su, svaka na svoj način, stvarale narativ o Srbiji.

Tajni projekat koji je spreman godinu i po dana donosi i nova istraživanja i nepoznata svedočanstva.

U narednim brojevima očekuju vas ekskluzivne knjige o Mihajlu Pupinu, Danilu Kišu, Borislavu Pekiću, Milošu Crnjanskom, Isidori Sekulić, Zoranu Đinđiću, Dobrici Ćosiću…

U jubilarnom 500. broju Nedeljnika 12. avgusta očekuje vas i poklon knjiga o Nedeljniku.

Napravite svoju istorijsku kolekciju: Knjige o ličnostima novije srpske istorije koje su nas proslavile i odredile.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.