Na Riblju čorbu navukla me je mama. Kao tridesetogodišnjakinja si je kupila album „Mrtva priroda“, voljela Boru Čorbu pa i onu njegovu „Volim, volim, volim žene“. Ja sam tada bio još beba i nisam u tome vidio ništa neobično, a možda u tome i nema ništa neobično. Bora i njegov urbani bezobrazluk bio je neodoljiv mladim ženama poput moje mame. Bora je bio lijep i vulgaran, ali je i plakao zbog žena. Ili je
bar htio plakati, ali nije imao dva dinara.
Ja sam ga zavolio desetak godina kasnije. Najbolje godine Riblje čorbe već su prošle, ali je to ipak postao moj omiljeni bend. Mnogi su Boru Čorbu već odavno zamrzili zbog bečkih konjušara i drugara zagrebačkih, ali mene su te priče zaobišle. Ili mi je bilo dovoljno da su on i njegove pjesme bile drskije i odvažnije od onih koje su slušali moji vršnjaci. Ili su išle uz moj rani pubertet.
Danas mi se čini da su Riblju čorbu tada slušala djeca koja će kad odrastu biti rokeri. Djeca koja su željela izgubiti svoju muzičku nevinost. Znao sam napamet gotovo sve Borine pjesme. I danas ih znam bezbroj, iako ih nisam čuo gotovo dvadeset godina.
Ali o tome ćemo kasnije. Ostanimo sad u devedesetima kada sam na štandovima sa piratskim kompakt diskovima u Beogradu kupio njegovih sedam albuma i odnio ih bratiću u Pulu, jer su on i njegovo društvo odvaljivali na Boru. Na nepoželjnog, velikosrpskog, nepodobnog Boru.
Mislim da je tih sedam Borinih albuma bila prva stvar koju sam u životu svjesno prešvercao preko granice vjerujući da hrvatskim i slovenskim carinicima ne bi bilo drago vidjeti što to unosim u njihovu zemlju. I možda ga je sva ta halabuka koja se digla oko Bore učinila privlačnim u mojim mladim očima, možda mi se činilo da je, uz sve što se tada dešava, glupo mrziti jednog rokera zbog njegovih blesavih rima.
Želio sam tada otići i na njegov koncert, ali su koncert Riblje čorbe u Ljubljani zabranili. Zabranio ga je jedan bečki konjušar koji nije mogao podnijeti da je bečki konjušar, činilo mi se tada. Već je pomalo popuštala moja ljubav prema Bori, ali mi je ipak bilo krivo što ga ne smijem doživjeti na bini Hale Tivoli.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 12. SEPTEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Tagovi
