Ako su se mojim gradom vrzmale važne osobe, mora da su se tu događale važne stvari. Samim tim mora da sam i ja važan čim sam rastao u tom okružju.
Možda se zbog toga neprestano saplićem o gradsku mitologiju, guram vlastiti grad s ruba u središte zbivanja u određenim periodima. Želim samog sebe uvjeriti kako sam u samom središtu zbivanja iz kojeg se preljeva energija i djeluje na gibanja u širem području. Čak i kao puki svjedok ja sam sudionik tog gibanja. Otuda moja bitnost.
Na sličan način prisvajamo i uspjehe drugih ljudi i govorimo, recimo, u slučaju nekog sporta, kako smo Mi pobijedili nekog iako smo tek pogledali konačan rezultat utakmice na zaslonu računara ili mobilnog telefona. Tito nam je bio važan jer je, posredno, kao čovjek velikog međunarodnog ugleda i nas činio uglednima. A ako je Mustafa Golubić spavao s Fridom Kahlo, Marlene Dietrich, to je, pa, kao da smo i mi sami pomalo spavali s njima u pauzama prljavih poslova koje smo obavljali za druga Kobu, rečenog Staljina. Tako se naslanjamo i na obiteljske priče, ugled i junaštvo djedova. Tako u jednom ljudskom životu postižemo ono što nitko ne može ni da proživi tri ljudska vijeka. Kao rečeni Mustafa Golubić, na primer, čovjek kojemu smo pripisali toliko sposobnosti i stavili ga u središte tolikog broja velikih događaja da bi se samo od njegovog života dala snimiti omanja nacionalna kinematografija.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS OD ČETVRTKA, 24. AVGUSTA
Tagovi
