Doktor Ognjen Gajić, specijalista intenzivne medicine i plućnih bolesti, jedan je od vodećih lekara na čuvenoj Meyo klinici u Ročesteru, SAD. Otkada je krenula pandemija, jedna od relevantnih ustanova čiji su se saveti i iskustva slušali jeste upravo Meyo klinika. Ubrzo su mediji u regionu počeli da konsultuju i dr Gajića, s pažnjom slušajući njegove savete.
Dr Gajić je inače dobitnik ogromnog broja nagrada u SAD, i mentor mnogim uspešnim doktorima. Kao student u Sarajevu dve godine je redovno išao u Hitnu pomoć kako bi učio urgentnu medicinu. I taman kad je započeo specijalizaciju dečje hirurgije, započeo je rat, tokom kojeg je bio član mobilne hirurške ekipe. Po dolasku u SAD 1995. radio je kao bolničar dok nije nostrifikovao diplomu, a onda i odabrao intenzivnu negu kao prioritet. Krajem devedesetih prijavio se na supspecijalizaciju iz intenzivne medicine i ostalo je istorija. Brzo je napredovao i postao jedan od nezamenjivih na klinici. Kasnije je govorio da ga je sve kroz šta je prošao spremilo za vrhunsku karijeru.
Zanimljivo je da je dr Gajić nekada bio član originalne postave benda Zabranjeno pušenje, ali o tome u nekom drugom intervjuu.
On sada za Nedeljnik govori kako je to raditi u intenzivnoj nezi, najopterećenijem delu svake bolnice, i o čemu svakodnevno razgovara sa ogromnim brojem lekara u regionu.
Dugo radite kao pulmolog. Šta primećujete kod pacijenata na intenzivnoj nezi koji se leče od koronavirusa, i koliko se ovaj virus drugačije ponaša prema plućima i drugim organima od virusa sezonskog gripa?
Najveća razlika je veliki broj oboljelih što može dovesti do nedostatka adekvatnog intenzivnog liječenja i loših rezultata. Teško je porediti sa gripom jer za to imamo dosta efektivnu vakcinu pa je daleko manji broj oboljelih.
Kritično oboljeli od COVID-a imaju tešku obostranu upalu pluća koja zahtijeva liječenje visokim koncentracijama kiseonika, neinvazivnim i invazivnim respiratorima. U manjem broju slučajeva popuštaju bubrezi i kardiovaskularni sistem uz potrebu za dijalizu i lijekove za potporu krvnog pritisaka. Oporavak je dugotrajan a pacijenti na respiratorima su podložni komplikacijama uključujući plućne i druge tromboze.
Šta se dešava sa plućima kada ih napadne koronavirus? Zbog čega je veoma važno da se osobe jave na vreme, a kada je to „zakasnio si“?
Obostrana upala pluća dovodi do poremećaja u prenosu kiseonika u krv. Važno je da pacijenti koji imaju znake nedovoljne opskrbe kiseonikom budu u bolnici gdje im se može pomoći davanjem većih koncentracija kiseonika sa upotrebom ili bez upotrebe respiratora. Ti znaci su otežano disanje, cijanoza (plavilo) usana. Bolesnici sa velikom temperaturom i teškim kašljem takođe mogu trebati hospitalizaciju za kontrolu simptoma i praćenje vrijednosti kiseonika.
Možemo li već sada da, posle nekoliko meseci pandemije, govorimo o posledicama koje ostaju na zdravlje, organe, jer očigledno napada sistemski?
Još ne znamo za specifične posljedice od COVID-a. Kao i kod drugih koji prebole ovu vrstu kritičnog oboljenja, pluća se dosta dobro oporave, međutim problemi sa fizičkom slabosti, emocionalni i kognitivni problemi mogu trajati mjesecima, pa i duže, naročito kod bolesnika kojima je trebalo produženo liječenje na respiratoru.
Jeste li možda primetili šta je obrazac, ko će teško oboleti od kovida-19 i koliko se iznenadite kada vidite ko i koliko teško oboli? Šta vas kao kliničara iznova iznenađuje kod ovog virusa?
U našem iskustvu bolest COVID je dosta predvidljiva. Loša prognoza je uvijetovana opštim zdravstvenim stanjem prije kritičnog oboljenja (starosna dob, prisustvo hroničnih oboljenja) te jačinom upalne reakcije. Ono što je značajno ako ne iznenađujuće jeste dugotrajni tok bolesti i oporavka. To je uslovljeno ne samo osobinama virusa nego i zbog načina liječenja u uslovima ogromnog broja bolesnika, potrebe za zaštitnom opremom, te sporednim efektima mnogobrojnih konvencionalnih i eksperimentalnih načina liječenja.
Kako objašnjavate to što su mnogi negativni prilikom testiranja na kovid-19, a da imaju teške upale? Ili da ne izgledaju uopšte bolesno, a saturacija im je ispod svih nivoa?
Način na koji se test uzima a i sama karakteristika testa ponekad dovedu do lažno negativnih rezultata, pa ih treba ponoviti sa boljim uzorkom.
Što se tiče pacijenata koji imaju nisku saturaciju kiseonika a izgledaju (privremeno) dobro, to nije toliko iznenađujuće. U odsustvu šoka, srčane/moždane ishemije, ili povećanja ugljen-dioksida, relativno niske koncentracije kiseonika (kao i na velikim visinama) ne dovode do težih simptoma. Naravno, ti bolesnici se moraju vrlo pomno pratiti, kiseonik suplementrati, te pravovremeno reagovati u slučaju pogoršanja ili komplikacija.
Postoje li neki dominantni simptomi kovida na koje biste posebno ukazali, a osobe ih zanemaruju? Šta se novo otkriva o virusu?
Na primjer, dosta čest je privremeni gubitak okusa i mirisa. Svakodnevno saznajemo više i više ali je teško snaći se u moru informacija i dezinformacija.
Svi smo gledali strašne slike iz Italije, a sada vidimo da je Amerika u vrhu po broju obolelih i umrlih. Kako to izgleda vama na licu mesta, tu gde ste vi? Sa čim se sve suočavate? Koliko ste posebno teških trenutaka imali tokom pandemije?
Na Mayo klinici u Minesoti smo imali sreću da se na vrijeme pripremimo i u smislu epidemioloških mjera (obavezne maske u zatvorenom prostoru itd.) i kapacitetima za intenzivnu njegu. Ovdje je (za razliku od Njujorka) stanovništvo razuđeno, tako da je prenos virusa bilo lakše kontrolisati.
Bili smo sretni što smo mogli pomoći kolegama u Njujorku preko tele-medicine a neki od mojih kolega su pomagali na licu mjesta.
Sigurno ste u karijeri imali ogroman broj izuzetno teških slučajeva i nekako je to vaš posao, ali da li vas je nešto posebno potreslo?
Ovo je težak ali veoma zahvalan posao. Ako ne možemo uvijek pomoći u preživljavanju i oporavku, možemo sigurno omogućiti utjehu, smanjiti patnju i omogućiti dostojanstvenu smrt.
Zbog pandemije umirući COVID bolesnici u nekim slučajevima nisu mogli biti sa svojim najbližima osim preko ekrana.
Koje terapije su se na klinici Mejo pokazale najuspešnije u lečenju upale pluća izazvane koronavirusom?
Najvažnija je dobro organizovana intenzivna njega sa timom stručnih sestara i tehničara, ljekara, fizikalnih terapeuta, farmaceuta te pravilna upotreba lijekova i aparata za potporu organa. Važno je prevenirati i pravovremeno reagovati na komplikacije bolesti i liječenja. Važan je human pristup bolesniku uz fizičku i psihološku potporu.
Kod bolesnika sa prejakim upalnim odgovorom kortikosteroidi pomažu. Novi antivirusni lijekovi mogu malo pomoći lakšem toku bolesti.
Ima i različitih mišljenja kada je u pitanju uključivanje respiratora zbog posledica koje ostavlja. Da li su se stavovi menjali od početka pandemije dosad o tom pitanju?
Respiratori (invazivni uz potrebu sedacije) nužno su zlo ako neinvazivne metode (high flow oxygen, neinvazivna ventilacija) nisu dovoljne. U slučaju ogromnog priliva pacijenata kao u Italiji ili Njujorku, nemogućnost pomnog praćenja pacijenta te strah od raspršivanja virusa prinudili su ljekare da liberalnije koriste ventilatore i u slučajevima kad bi se u normalnim uslovima moglo sačekati (uz pomno praćenje).
Sada je ogromna trka za vakcinom, dugo se tragalo za lekovima; hidroksihlorokin, remdesivir… Kakva su vaša iskustva s tim lekovima? I verujete li da možemo da usporimo pandemiju i bez njih i kada možemo da očekujemo bilo vakcinu ili lek?
Remdesivir može pomoći kao i kortikosteroidi. Mi ne koristimo hidroksihlorokin niti druge lijekove osim u okviru kontroliranih studija.
Nikad veći broj istraživača iz cijelog svijeta nije radio na vakcini, tako da se nadamo uspjehu. Do tada su najvažnije higijenske mjere za smanjenje/usporenje prenosa virusa.
Okupili ste ogroman broj lekara, stručnjaka i medicinskih radnika sa naših prostora, iz regiona, i sa njima svakodnevno razmenjujete iskustva, pomažete. U čemu ste jedni drugima pomogli i kako, šta ste vi naučili?
Preko Viber grupe kolege svakodnevno razmjenjuju lična iskustva i novoobjavljene radove. Meni lično to puno pomaže da budem u toku i da razlučim bitno od nebitnog u moru informacija. Takođe smo imali tele-diskusije preko ZOOM/YouTube sa razmjenom iskustava ljekara iz dijaspore i jugoslavenskih zemalja. <https://www.icertain.org/covid19
Plašite li se superoluje na jesen i zimu, kada će doći do poklapanja sezonskog gripa i kovida-19 i još nekih bolesti (možda boginja), i kako to može da se spreči?
Ne plašim se, prošao sam rat u opkoljenom Sarajevu…
Higijenske mjere su efektivne i treba ih se pridržavati.
Mnogo se govorilo o maskama, distanci i da li se prenosi aerosolima i sl. Dosta ljudi ne veruje u zaštitu koju pružaju maske. Kakvo je vaše iskustvo, koliko one zaista štite?
Kod nas su maske u zatvorenom prostoru obavezne. Studije su pokazale smanjenje prenosa virusa uz korištenje maski. Važno je da shvatimo da sa maskom štitimo druge od sebe.
Šta osoba može da uradi za svoj imunitet, za svoja pluća pre svega i pomogne im pre infekcije? Šta kažete na one priče da pušači ređe obolevaju ili nemaju tako teške kliničke slike, kao što se to kod nas pojavilo?
Pušenje samo može škoditi i bolesnici sa oštećenjem pluća od pušenja imaju veći rizik lošeg ishoda od svake akutne bolesti pluća. Teško je odviknuti se od te navike ali je pušenje nedvojbeno daleko veći uzročnik smrti i invalidnosti (rak, emfizem, moždani i srčani udar) nego svi virusi zajedno…
TEKST IZ AKTUELNOG LETNJEG DVOBROJA NEDELJNIKA. NOVI BROJ ĆE NA KIOSCIMA BITI OD 6. AVGUSTA.
Tagovi
