I da knjiga nije bila tema u Hrvatskom saboru, već bi bilo dovoljno intrigantno to što se u izlozima zagrebačkih knjižara može videti naslovnica na kojoj piše velikim slovima „Krajina 1991. – 1995.“ sa potpisom autora – Kosta Nikolić. Knjiga je, inače, pisana na „čistom“ srpskom jeziku, a štampana je u Kragujevcu. Posle neophodne provere na internet pretraživačima, dobiće se potvrda da to nije lokalni, hrvatski autor koji ima isto ime kao poznati beogradski istoričar. Izdavač je Fraktura, hrvatska izdavačka kuća, a kao koizdavač se pojavljuje i Srpsko narodno vijeće. Knjiga, dakle, nije „uvezena“, objavljena je samo za hrvatsko tržište.
Ovu suviše složenu jednačinu hrvatski desničari su pojednostavili svođenjem na najmanji zajednički činilac kojim se najlakše, iz njihovog ugla verovatno, svaka društvena pojava i inače objašnjava – nova velikosrpska zavera.
Glavnu „promidžbenu“ akciju za knjigu je u Hrvatskom saboru izveo zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe, koji je premijeru Andreju Plenkoviću protestno poklonio knjigu uz salvu napada da je to „velikosrpska propaganda koju je vlada platila“, da se „Gebels ne bi postidio da je ovo pisao“, zasmetalo je i to što knjiga ima 600 stranica, što je štampana u Kragujevcu, i to je sve Plenkovićeva odgovornost. Štampanje knjige jeste pomogao Ured za ljudska prava hrvatske vlade, a hrvatski premijer je relativno nonšalantno reagovao na ovu pojavu, rekavši da ne zna za tu knjigu i da oni ne prate kako će se svaka kuna trošiti u Uredu za ljudska prava. A kako knjiga nije prošla nikakvu ni formalnu procenu, a kamoli zabranu, ispalo je da je ova akcija bila samo reklama.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 14. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Tagovi
