Svašta se o njemu može misliti, ali niko ne spori da je jedan od retkih vladika koji ne ćuti. Vladika Grigorije Durić, episkop diseldorfski i nemački, svoje monaške korene zasadio je na području manastir Ostrog – manastir Tvrdoš, baš kao što je u Hercegovini izrastao u onog vladiku Grigorija kakvim ga znamo.
Nova knjiga „Stranac u šumi“ (koja je u pripremi, u izdanju „Lagune“) upravo će pomoći i da bolje razumemo njegova razmišljanja i kako se formirao kao monah, a kasnije i kao vladika.
U novom broju Nedeljnika, uz dozvolu autora i izdavača, imate priliku da ekskluzivno čitate izvode iz ove knjige.
Obrada teksta je redakcijska.
***
Monaški život za mene je bio kao ona knjiga istoimenog naslova: strogih, na momente surovih pravila koja sam prihvatio ni u snu ne pomišljajući na napuštanje ili odustajanje. Međutim, čovjek – koliko god bio opredijeljen za nešto – zna svjesno ili podsvjesno šta mu je prijatno a šta neprijatno.
Meni je bilo neprijatno da sam sebi perem veš, da ustajem vrlo rano, da idem na jutarnju službu na kojoj ljudi više nešto mrmolje nego što čitaju, a o pjevanju da ne govorimo.
Šta je bilo prijatno?
Prisustvo nekih dragih duša i, prije svega, sreća u tome što je iguman, otac Lazar, bio toliko normalan i što je pazio na tu grupu u crno obučenih ljudi, koji su, činilo mi se, „šareniji“ od bilo koje druge skupine na svijetu.
Koliko je samo važno da je taj koji donosi najvažnije odluke normalan. Kada bih ponekad s čuđenjem pred njim konstatovao kako je to naše bratstvo i sestrinstvo neobično, razvukao bi mu se osmijeh od uva do uva i ukazali bi se uredni i jednaki zubi, a onda bi izrekao rečenicu koja je, očigledno, bila plod promišljanja i gorkog iskustva: „Sve original do originala!“
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 15. AVGUSTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS