Pitanje je šta bi bilo da je Mondo Duplantis otišao na tu kafu.

Na prethodnim Olimpijskim igrama u Tokiju Armando Duplantis, predstavnik Švedske, već tada poznat svim ljubiteljima atletike i korisnicima društvenih mreža zbog svog slatkog i dobroćudnog izgleda, imao je u planu da svoje popodne provede na kafi sa američkim prestavnikom, svojim rivalom, Semom Kendrikom.

Već sledećeg dana Kendrickov test na Covid-19 bio je pozitivan, što je dovelo da mladi američki skakač u vis bude diskvalifikovan sa tadašnjih Olimpijskih igara.

Taj dan Armand „Mondo“ Duplantis imao je sreće, i zbog jednog dužeg razgovora i zadržavanja propustio je ugovorenu kafu i time zadržao sebi učešće na Olimpijadi u Tokiju. Takmičenje posle kog je njegova karijera krenula uzlaznom putanjom do visina njegovih nadljuskih skokova.

„Hteo sam da se nađem sa njim u Olimpijskom selu i popijem kafu, ali sam predugo razgovarao sa devojkom i propustio sam to. Zahvaljujući njoj Kendrik i ja nismo došli u kontak“, rekao je Duplantis pre četiri godine nakon što je njegov rival bio isključen sa takmičenja.

Da je otišao na tu kafu, da ga nije jedna plavokosa devojka zdražala sa malo dužim razgovorom, pitanje šta bi bilo sa Mondom Duplantisom.

Možda ne bi uticalo na, ni promenilo, mnogo njegovo put i uspeh, a možda bi promenilo sve. Mada, manje je verovatno ovo drugo, jer je teško zaustaviti čoveka koji pomera granice ovog sporta svakim svojim korakom i skokom. Jednostavno je teško zaustaviti čoveka koji leti. A Armand Mondo Duplantis je poletao, još tad u Tokiju, i pre toga u Glasgovu, i sad u Parizu.

Pariz 2024.

Stajao u raskoraku, na visokom sunđeru koji ublažava pad svih skakača, jednom rukom zadenutom u svoj plavi, uzak šorc a drugom ispruženom sa savijenim prstima gestikulirajući pištolj.

Time je čovek koji je ušao u istoriju svog sporta odao priznanje drugom sportisti koji je zahvaljući društvenim mrežama, i svakako svojoj neeverovatnoj sposobnosti da ne koristi odgovarajuću opremu, takođe ušao u istoriju svog sporta. Mondo Duplantis je je svoju pobedu proslavio u stilu Jusufa Dikeca.

Na stadionu Saint-Denis svih 80.000 pari očiju svih prisutnih bile su uprte u jednog momka duže kosice, u žuto – plavoj opremi, bojama države koju predstavlja. Svi su pratili isključivo njegove pokrete i željno čekali samo njega. Kao da je sam na stazi, kao da jedino on postoji na ovom takmičenju. Što nije daleko od istine. Jer jedini rival Mondu Duplantisu je on sam.

Pre ovog istorijskog ponedeljka Duplantis je osam puta oborio svetski rekord. Pariz je bio pitanje „da li bi mogao još jednom da smanji barijeru između čoveka i leta“, piše WP. Za istoriju falio je još samo jedan centimetar.

Ove godine odlučio se da pokuša ono što niko nikad nije pre njega. Pomerio je lestvicu za čitav jedan cenimetar. Zatrčao se niz stazu, skočio, udario desnim laktom vrh šipke i nije uspeo, letvica je bila oborena. U svom drugom pokušaju bio je veoma blizu ali opet neuspešno.

U konsultaciji sa svojim ocem, odlučio se da pomeri etalone – stubove koji drže šipku na mestu. Inače na atletskim takmičenjima do je dopušteno da se radi, ali samo u pet metara, dok je na Olimpijskim igrama nema ograničenja. Duplantis se odlučio da sa 70 smanji na 62 metara.

Uz ritmični aplauz publike taj treći skok je bio skok u istoriju ovog sporta, u istoriju Olimpijskih igra, samo u istoriju.

Stadion Stadt de France se usijao od uzbeđenja i sreće, publika je bila van sebe. Podržan aplauzom i uzvicima koji cepaju zvučne barijere Dupantis je prvo zagrlio svoju devojku, a potom i svoju braću.

„Ako ne pobedim i ovaj trenutak u karijeri, potpuno sam miran sa tim. Mislim da ne možete da učinite mnogo bolje i više od onoga što se upravo dogodilo„, bio je prvi utisak Duplantisa nakon spektakularne večeri čijie svo svi bili svedoci.

Visinu od šest metara uspelo je da preskoči samo 24 osobe do danas. Visinu od 6.25 metara uspeo je da preskoči samo Armand Mondo Duplantis.

„Želim da uradim sve što se može uraditi u ovom sportu. Želim da osvojim sve što se može osvojiti, i to više puta nego što je to uradio bilo ko drugi. Želim da uđem u 6.20 klub. Uvek ću se truditi da idem na sledeći nivo. Za sad ne poznajem svoje granice„, rekao je 21-godišnjak, mlada nada ovog sporta, nakon Olimpijade u Tokiju.

Ni sada, kada je postao jedini rival samom sebi, ovaj momak ne vidi granice ispred sebe. A ako se pojave, jednostavno ih preskoči.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.