Karcinom prostate drugi je po učestalosti karcinom kod muškaraca u svetu i procenjuje se da će se smrtnost gotovo udvostručiti tokom sledećih 20 godina. O ovom problemu govorila je naučni saradnik prim. dr sc. med. Suzana Matković, medikalni onkolog sa Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.

Koliki je udeo karcinoma prostate među karcinomima u svetu i u Srbiji, i na šta nas upozoravaju te brojke?

Karcinom prostate je jedan od vodećih uzroka obolevanja od malignih bolesti u svetu, a i kod nas. Podaci Globocana pokazuju da je u 2022. godini bio drugi najučestaliji maligni tumor muškaraca sa 14,2% obolelih od svih malignih bolesti, odmah iza karcinoma pluća. Tokom 2022. godine u Evropskoj uniji registrovano je preko 330.000 novoobolelih od karcinoma.

Za razliku od zemalja regiona, poput Slovenije, Hrvatske i Bugarske gde je vodeći karcinom od koga oboleva muška populacija, u Srbiji se nalazi na trećem mestu, nakon karcinoma pluća i karcinoma debelog creva. Po podacima Instituta za javno zdravlje „Batut“ godišnje se registruje oko 2400 novoobolelih od karcinoma prostate, a od ove bolesti umre oko 1000 muškaraca. Noviji podaci pokazuju da je broj novoobolelih u Srbiji i veći, oko 3400 godišnje.

Brojevi su svakako upozoravajući, jasno pokazuju javnozdravstveni značaj ovog obolenja u muškoj populaciji, uzevši u obzir i činjenicu da se u našoj zemlji karcinom prostate u velikom procentu još uvek otkriva u uznapredovalim stadijumima, a posebno u fazi kada se bolest proširila – metastazirala i kada su šanse za izlečenje veoma male.

Da li su muškarci dovoljno svesni simptoma i faktora rizika i šta treba svaki muškarac da zna?

Čini se da, generalno, muška populacija još uvek nije u dovoljnoj meri svesna ili spremna da se na pojavu i najmanjih simptoma obrati lekaru urologu, pri čemu se postavlja i pitanje dovoljnog poznavanja faktora rizika za nastanak karcinoma prostate. Sa druge strane, činjenica je da su početni simptomi karcinoma prostate najčešće nespecifični i mogu da se jave i kod drugih oboljenja koja ne moraju da budu maligna. To se odnosi na simptome koji se označavaju kao „simptomi donjeg urinarnog trakta“ – učestalo i/ili otežano mokrenje, noćno mokrenje, promene u kvalitetu mlaza, bolovi pri mokrenju ili pojava krvi u mokraći ili spermi itd.

Svakako treba spomenuti i faktore rizika za karcinom prostate kao što su životna dob (karcinom prostate je bolest starije životne dobi, mada obolevaju i mlađi muškarci i tada bolest veoma često ima agresivan tok), familijarna anamneza o postojanju obolelih muških srodnika (otac, deda, stric, brat) kada je rizik za nastanak karcinoma prostate veći za dva-tri puta, kao i etnička pripadnost i određene genske mutacije. Često se spominju, može se reći opšti faktori rizika poput ishrane i životnog stila iako oni nemaju takav značaj kao prethodni.

Koliko dobro je opšta populacija upoznata sa konkretno ovom temom, da li tu ima listâ čekanja, nejasnoća ili drugih problema i kakva pomoć bi značila u edukaciji a samim tim i prevenciji ove bolesti?

Danas se veoma mnogo govori o malignim bolestima, uključujući i karcinom prostate, novembar je mesec tzv. muškog zdravlja kada se o ovom oboljenju govori mnogo. Dostupni su mnogi podaci preko medija – TV, štampa, društvenih medija i interneta. Pitanje je samo koliko ko želi da čuje informacije koje su dostupne, apele i savete lekara o neophodnosti pravovremenog javljanja lekaru. Moramo biti odgovorni prema sopstvenom zdravlju, jedan pregled može da reši mnoge nedoumice tim pre što pojava određenih simptoma ne mora da znači da osoba ima malignu bolest. Dodatno, ne postoje bilo kakve liste čekanja, svi pregledi i pretrage mogu da se reše u veoma kratkom periodu.

Kada se kreće sa redovnim pregledima i šta oni obuhvataju, odnosno koji su sve to pregledi?

Preporuka je da muškarci stariji od 50 godina treba jedanput godišnje da urade PSA test iz krvi (prostata specifični antigen, protein koji se stvara u prostati) i da odu na pregled kod urologa. Ako je u porodici bilo slučajeva karcinoma prostate kod muških srodnika (otac, brat, stric), preporučuju se redovni godišnji pregledi od najmanje 45. godine života, a i pre, od 40. godine. Određivanje vrednosti PSA iz krvi je veoma jednostavan test, pri čemu se mora napomenuti da može biti povećan i kod drugih oboljenja prostate poput benignog uvećanja prostate ili hronične infekcije. Međutim i pored izvesnih nedostataka, smatra se najboljim tumorskim markerom za karcinom prostate. Naravno, muškarci ne treba sami da tumače dobijene rezultate, što se dešava, već to treba da radi lekar urolog koji će zavisno od eventualnih simptoma i vrednosti PSA preduzeti dalje urološko ispitivanje i druge pretrage.

Kako i koliko postavljanje rane dijagnoze utiče na tok i prognozu bolesti?

Kao i kod ostalih malignih bolesti, karcinom prostate dijagnostikovan u ranim stadijumima, odnosno lokalizovan karcinom prostate ima najveće šanse za izlečenje. Naime, petogodišnje preživljavanje, a i duže iznosi gotovo 95-100%.

Kako se leči karcinom prostate i da li postoji razlika u pristupu u zavisnosti od stadijuma u kom je bolest otkrivena?

Važno je reći da je karcinom prostate veoma heterogena bolest i da prateći preporuke i smernice terapijskih vodiča sve odluke o lečenju ovih pacijenata treba donositi multidisciplinarno. Lečenje karcinoma prostate zavisi pre svega od stadijuma bolesti. Naravno, uvek se u obzir uzima i opšte stanje pacijenta, prisutne druge hronične bolesti ali i preference pacijenta. Rani stadijum karcinoma prostate, lokalna bolest može da se leči hirurgijom, odnosno radikalnom prostatektomijom (klasična, laparoskopska ili robotska) ili radikalnom zračnom terapijom. Kod jedne grupe obolelih sa tzv. „nisko rizičnim karcinomom prostate“ početak lečenja se može odložiti izvesno vreme jer je bolest indolentna i sporo napreduje, taj pristup u lečenju se naziva aktivno praćenje obolelog. Kod lokalno uznapredovale bolesti uz hirurško lečenje u selektovanim slučajevima, često se primenjuje kombinacija hormonske i zračne terapije. Osnova lečenja metastatske bolesti je tzv. „androgen deprivaciona terapija“ bilo medikamentozna ili hirurška kastracija uz primenu drugih lekova poput ARTA lekova, hemioterapije, PARP inhibitora, ali i radionuklidne terapije.

Postoji napredak koji donosi nauka u vezi sa lečenjem onkoloških indikacija. Da li su i koji pomaci napravljeni u lečenju karcinoma prostate, a naročito za metastatski oblik?

Saznanja o biologiji samog karcinoma prostate, mnogobrojna istraživanja, pronalazak novih lekova različitog mehanizma delovanja, sprovođenje kliničkih studija u poslednjih 15 godina, a naročito protekle decenije iznedrili su palete novih lekova koji su danas postali standard u lečenju, pre svega, metastatskog karcinoma prostate. Metastatski karcinom prostate je, nažalost, i dalje neizlečiva bolest, ali primena novih lekova u različitim fazama metastatskog karcinoma prostate je rezultirala značajnim produženjem preživljavanja obolelih što je i osnovni cilj onkologije. Danas, pacijenti sa metastatskim karcinomom prostate žive duže što se meri godinama uz očuvanje, pa i poboljšanje kvaliteta života što je neprocenjivo u pogledu svakodnevnog fizičkog, mentalnog, emocionalnog i socijalnog funkcionisanja uz smanjenje troškova nege i lečenja komplikacija bolesti.

Kakva je situacija u Srbiji u vezi sa dostupnošću inovativnih lekova za karcinom prostate (kao što su npr. lekovi iz grupe ARTA i PARP inhibitori)?

Moglo bi se reći da lečenje obolelih od karcinoma prostate ne zaostaje mnogo za lečenjem u svetu. Od 2017. godine načinjen je izuzetan napredak u lečenju metastatske bolesti od kada su našim pacijentima zahvaljujući Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje dostupni androgen receptor target lekovi (ARTA), kao i jedan novi citostatik u fazi metastatskog kastraciono-rezistentnog karcinoma prostate. Svi mi koji se bavimo lečenjem ovih pacijenata svesni smo do koje je mere to unapredilo lečenje. Dodatni, naredni veliki pomak načinjen je tokom prošle godine, 2024, kada je preko liste RFZO našim pacijentima postao dostupan novi ARTA lek koji se uvodi u terapiju u ranijoj fazi metastatske bolesti, tzv. metastatski hormonski osetljivom karcinomu prostate. Time je omogućeno značajno dodatno produženje života obolelih i odlaganje daljeg napredovanja bolesti. Sa druge strane, istraživanja u ovoj oblasti napreduju dalje, pojavljuju se nove terapijske opcije poput PARP inhibitora koji će određenom broju pacijenata biti dostupni kroz donatorski program, a nadamo se uskoro i kao redovna indikacija na listi lekova RFZO.

Uzevši u obzir ceo put pacijenta, od prepoznavanja simptoma, preko dijagnostike i terapije, šta vidite kao najveći izazov kako bi se dodatno unapredili ishodi lečenja karcinoma prostate?

Kao i kod drugih malignih bolesti, i kod karcinoma prostate od najveće važnosti za postizanje najboljeg ishoda u lečenju jeste prevencija. Primarna prevencija kod karcinoma prostate ne postoji, već se radi o sekundarnoj prevenciji odnosno otkrivanju bolesti u najranijoj fazi kada postoje gotovo 100% šanse za izlečenje. Time se doprinosi i zdravstvenom sistemu jer bi se znatno smanjili troškovi lečenja uznapredovale bolesti i svih komplikacija koje ona nosi. Akcenat treba staviti na stalnu edukaciju muške populacije, podizanje svesti o potrebi da se brine o sopstvenom zdravlju, da se prevlada svaki strah i sram uz apel da jedan godišnji pregled koji ne zahteva mnogo vremena, ali i javljanje lekaru pri pojavi i najmanjih simptoma može da spase mnoge živote.

Komentar(1)

  1. MIROLJUB JOVIC. Z A J E C S A R
    13. фебруар 2025. 00:00

    DRAGA DOKTORKA, ODUSEVLJEM SAM VASIM STRUCNIM IZLAGANJEM, DA MOZE JEDNOSTAVNO DA SE RAZUME SVAKA REC. IMAM 70 G I NADAM SE DA SAM O PROSTATI MNOGO NAUCIO I MORAM SE JAVITI KOD MOG LEKARA. RAZUMEO SAM VAS KAO ODLICAN ,,UCENIK,, .

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.