Boris Dvornik je svoj talenat za glumu je otkrio u detinjstvu, dok je nastupao u dečjim predstavama.
Nakon učenja za električara, počeo je da se profesionalno bavi glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Univerziteta u Zagrebu.
Iako nije voleo intervjue u jednom malom isečak njegovog osvrta na karijeru, objasnio je kako to nikada nije igrao velike ljubavnike…
„To san ja tako tija zato što je to mene smetalo. I inače takve scene me smetaju kod takvih filmova. Ima san ja prilike igrati i te uloge, ali san ih odbija jednostavno zato jer san se neugodno osjeća, imao sam jedan otpor prema takvim filmovima i prema takvim scenama. Ne samo da ih ne volin igrat, nego ih ne volin ni gledat, tako da san ja već kod trećeg filma uša u neke karaktere, takozvane karakterne glumce“, pričao je Dvornik.
„U svom trećem filmu ‘Prekobrojna’ igram tamo nekog Vlaja koji se suprotstavlja glavnom liku. Kod Branka Bauera je bila jedna čudna stvar. Kad bi on zavolija jednoga glumca onda bi on samo toga glumca vidija u svojim projektima. Tako mi je on u svakom svom novom projektu nudija ulogu. Nudija mi je i ulogu Nikoletine Bursaća, dakle bosančerosa u vrime kad san ja ima 22 godine, a to je mora bit’ jedan rmpalija, jedan čovik kojemu mitraljez u ruci izgleda ka maslinova grančica. To je mora bit čovik koji valja sve ispred sebe i koji je autoritet među tim svojima koji ga slijede, koji idu za njim. I zamisli, on je mene vidija u toj ulozi. Međutim, ja sebe nisam vidija u toj ulozi, ka’ šta se nisan vidija u ulogama ljubavnika. Redatelji su to znali pa mi u mladosti nisu nudili te uloge, a kasnije pogotovo“, zaključio je svojevremeno Dvornik.
Tagovi
