Mihajlović je pronašao snagu da i u najtežim trenucima govori u slavu života. Kolika je nagrada svaki njegov trenutak, svaki dan. I koliko je vredno boriti se. Pa je posle teških serija hemioterapija odlazio da drži trening. Pa je slomljen od borbe sa bolešću stavljao karirani kačket u bojama Bolonje na glavu i radio ono u čemu je najbolji. Bio uz aut-liniju, kao ambasador života, sa svim njegovim dobrim i lošim stranama.
„Tog dečaka sam prvi put video 1987. godine, i od tada do danas, slika mi se o njemu nije promenila“, kaže za Nedeljnik Robert Prosinečki. „Ja sam od njega stariji mjesec i osam dana, mi smo vrsnici, i nekako nas je put tada spojio i čak i kada su se putevi razdvajali, mi se u biti nismo razdvojili. Za sve to vreme on je ostao isti specifičan tip – koji uvijek govori ono što misli, pa makar ti to ne prijalo čuti, i koji se bori. Njegov je bunt obilježio njegovu karijeru i način na koji se borio sa sobom i svima u onim nesrećnim vremenima. Njegov je bunt i kada se razbolio ostao prisutan. Pratio sam njegovu borbu i to je svakom čovjeku imponovalo kako je pristupao smrtnoj bolesti. Negdje je rekao i da bi se ranije razbolio da je znao da će tako pomjeriti limite. Nevjerojatan borac i jednako takav gubitak za sve.“
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 22. OKTOBRA. DIGITALNA IZDANJA DOSTUPNA NA NSTORE.RS
UZ NOVI NEDELJNIK SE DOBIJA NA POKLON NOVI PRIMERAK MAGAZINA „ISTORIJA“
Tagovi
