Klasik engleske i evropske književnosti, „Orkanski visovi“ Emili Bronte doživeo je prvu dramatizaciju na Balkanu u koprodukciji festivala “Barski ljetopis” i Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju.
Predstava je premijerno izvedena 20. jula 2017. godine u Starom Baru, a 24. oktobra na Cetinju.
Na sceni u Starom Baru, rediteljka je insistirala na ambijentalnosti prostora, koji upisuje dodatni sadržaj, gdje metafora zavisi od metafizike samog prostora i vremena. Takva se postavka igra na svim otvorenim scenama, gdje prostor uvlači interprete u sebe, i isto tako interpreti – glumci upisuju svoj izražaj u prostor.U zatvorenom prostoru, dobija se intimnost koja je potrebna za sprovođenje osnovnog koncepta, a to je prisustvo, svjedočenje. Metafizičnost zavisi od simbolike detalja – dramaturškog, rediteljskog, a pogotovo glumačke izražajnosti. Dramatizacija Stele Mišković progovara o izborima koje pravimo, načinu na koji se nosimo sa njima, načinu na koji prihvatamo tuđe izbore, dosljednosti koju imamo u odnosu na ono što smo izabrali i zašto pravimo izbore sa kojima nismo spremni da živimo.
Rediteljka
Dora Ruždjak Podolski je renomirana hrvatska rediteljka koja je do sada režirala sedamdesetak dramskih, operetnih i opernih naslova, među kojima su i: Madama Butterfly Puccini), Traviata (Verdi), Tragedija mozgova (Kamov), Chicago (Kander – Fosse – Ebb), Priča o vojaku (Stravinski – Ramuz), Ljepotica i zvijer (Woolverton – Rice – Ashman), La Boheme (Puccini), San ljetne noći (Shakespeare), Žena – bomba (Sajko), Acis i Galatea (Handel), Slučajevi običnog ludila (Zelenka), Carmen (Bizet), Cabaret (Masteroff – Ebb – Kander), Regoč (I.B. Mažuranić), Dorothy Gale (Zajec), Ana Karenjina (Tolstoj), Amadeus (Schaffer), Posljednji dani mira (Vidić). Režirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, na Dubrovačkim ljetnim igrama, u GK „Komedija“, GK „Trešnja“, ZKM-u, GDK „Gavella“ i dr., te u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Rusiji i Kanadi.S Frankom Perković 2001. osnovala je „Kazališnu udrugu frustriranih redatelja“ (KUFER), koja je afirmisala niz mladih umjetnika, reditelja, glumaca, plesača i koreografa. Od 2012. godine vodi Umjetničku organizaciju „Ruždjak i Perković“ (RUPER). Bila je direktorka dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara od 2009. do 2012. godine. Od 2017. godine je direktorka festivala Dubrovačke ljetnje igre. Predaje glumu na Muzičkoj akademiji i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike, nagrade za režiju Postojanog kositrenog vojnikana „Naj, naj“ festivalu (2006.) te Nagrade hrvatskog glumišta za režiju Chicaga(2004.), Ljepotice i zvijeri (2008.) i Madame Buffault (2015.). Ljubavni napitak, Čarobna frula, Slavuj, Madame Buffault i Agrippina, projekti tri umjetničke akademije i TTF-a koje je vodila i režirala, nagrađeni su Posebnom rektorovom nagradom (2008., 2010., 2013., 2015. i 2016.), a Čarobna frula i La Boheme (predstava HNK Split) i nagradom „Milka Trnina“. Predstave Rent a friend, Chicago, Ljepotica i zvijer i Cabaret nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini.
Reč rediteljke
„Roman govori o ljudskim manama sasvim otvoreno, on ne skriva čovjeka i njegove svijetle i mračne strane. Bronte vrlo hrabro sprovodi tabu temu zlostavljanog djeteta, Hitklifa, koji dolazi u tuđu porodicu bez ikakvog pedigrea. Sa tom tematikom, usvajanjem djece, mi se i danas mučimo. Radeći na ovom komadu uvidjela sam da Bronte prvi put u istoriji književnost govori o razvodu. Bronte je samim tim hroničar svega što se nama danas događa. Mi živimo slobodnije, ali istovremeno opterećenije.Uvijek sam smatrala da čovjek po suštni i potrebama uvijek ostaje isti, samo se socijalna struktura mijenja, način na koji nas društvo ograničava.“
Tagovi
