
U svetskom trgovinskom ratu koji su započele SAD pokazuje se iznova da je „politička potrošnja“ jedan od najčešće primenjivanih neizbornih oblika političke participacije građana, ne samo u EU, javlja Beta.
Vlade pojedinačnih država, kao i Evropska komisija, brižljivo vagaju odgovor na Trampove mere.
Građani mogu sa manje diplomatske uviđavnosti ili političke kalkulacije, vođeni sopstvenim političkim i etičkim uverenjima, da odlučuju kako da se postave u trgovinskom ratu koji su započele SAD.
U nizu zemalja Evropske unije potrošači su se već okrenuli protiv SAD.
Istraživanje Lund Univerziteta u Švedskoj pokazalo je da je većina potrošača te zemlje spremna da bojkotuje američke proizvode i usluge, 20 odsto građana to već čini.
U Francuskoj je, prema anketi instituta Ifop, 57 odsto građana spremno da bojkotuje sve sa oznakom „made in USA“, skoro trećina kaže da već to čini.
U Nemačkoj aktivisti inicijative „Baj from EU“ u samoposlugama američke proizvode postavljaju naopačke da bi sugerisali kupcima zemlju porekla i – mogućnost bojkota.
Često se čuju ocene da bojkoti neće uništiti ili bitno nauditi moćnim američkim koncernima.
Ali cilj građana i nije da neku kompaniju unište, jer znaju da je to nerealno.
Ali bojkot utiče na ugled određene marke ili firme. A istorija potrošačkog bojkota pokazuje da on može da bude i veoma uspešan.
Politikolozi govore o „političkoj potrošnji“ i ona je, po oceni istraživača, postala jedna od najčešće primenjivanih neizbornih formi političke participacije.