
Danijel Elsberg, kritičar američke vlade, postao je jedan od najpoznatijih uzbunjivača kada je objavio „Pentagon papire“ i razotkrio razmere učešća američke vojske u Vijetnamu. Zbog svojih aktivnosti prozvan „najopasnijim čovekom u Americi“, preminuo je u 93. godini, prenosi Gardijan.
Nekadašnji vojni analitičar preminuo od raka pankreasa u svom domu u Kensingtonu u Kaliforniji. U martu je objavio da su mu lekari rekli da do kraja života ima još šest meseci.
Niksonova administracija je pokušala da blokira objavljivanje ovih dokumenata u Njujork tajmsu, pa je Elsberg tužen Vrhovnom sudu za špijunažu. Optužbe su na kraju odbačene.
„Danijel je tragao za istinom i bio je patriota, aktivista protiv rata, voljeni suprug, otac, deda i pradeda, dragi prijatelj i inspiracija mnogima. Nedostajaće nam svima“, saopštila je njegova porodica.
Decenijama je kritikovao rad vlade i vojnih intervencija. „Pentagon papiri“ su ubrzali okončanje Vijetnamskog rata, a zbog njih opada i popularnost Niksonove administracije.
Elsberg je radio u vojnoj korporaciji RAND i pri američkom ministarstvu odbrane, savetujući Belu kuću o nuklearnoj strategiji kao i proceni situacije u vezi sa američkim učešćem u Vijetnamskom ratu.
Pentagon dokumenti su obuhvatali američku politiku u Vijetnamu od 1945. do 1967. godine. Do kraja rata, 1975 godine, poginulo je više od 58.000 američkih vojnika a 304.000 je ranjeno. Skoro 250.000 južnovijetnamskih vojnika je ubijeno, kao i oko milion severnovijetnamskih vojnika i gerilaca iz Vijetkonga, i preko 2 miliona civila Severnog i Južnog Vijetnama, Laosa i Kambodže.
Njujork tajms je imao senzaciju u rukama, kada je 1971. godine objavio dokumente Pentagona, a onda su ih objavili i Vašington post i ostali listovi, kada je sud odbacio tužbu Niksonove administracije da podaci ugrožavaju nacionalnu bezbednost.
Onda je 2017. godine priča ponovo ispričana u filmu „The Post“, nominovanom za Oskara u režiji Stivena Spilberga u kojem je Elsberga igrao britanski glumac Metju Ris.
Elsberg je služio američkom marinskom korpusu, ali je otišao u Vijetnam 60ih godina kao civilni analitičar za odeljenje odbrane i sproveo studiju o taktici protiv pobunjenika.
Pola veka nakon curenja dokumenata rekao je za Gardijan „dve godine sam govorio da nema izgleda za napredak bilo koje vrste i da rat u Vijetnamu ne treba nastavljati“.
Godine 1973. Elsbergu je suđeno za špijunažu, zaveru, krađu vladine imovine, i bila je u opticaju kazna od 115 godina zatvora, ali su na kraju tužbe odbačene, kako zbog grubog i nasilnog ponašanja vlade, tako i zbog provale u kancelariju Elsbergovog psihijatra. Ovo je samo deo skandala koji se dogodio neposredno pre Niksonove ostavke 1974. godine.