U situaciji izazvanoj planetarnom pandemijom, muzičkih vesti skoro da i nema. Osim nekih onlajn koncerata, tih corona live-aidova u kojima su svetski rokeri u „papučama“ iz svojih palata i dvorišta svirali u humanitarne svrhe. Ili agencijskih vesti o nekom superstaru koga je stigao virus.
Ipak, jedna knjiga izazvala je veću prašinu nego desetine albuma i koncerata. Radi se o autobiografiji „Sve bio je ritam“ Borisa Leinera – bubnjara grupe Azra.
Knjiga je izazvala ogromnu pažnju tek što je došla na rafove. Razlog je to što ona nije oficijelna autobiografija u kojoj se spominje prva ploča, prvi set bubnjeva koji su tata i mama kupili svom sinu rokeru, važni datumi. Čak su i biografije prepune bibliografskih gnjavaža.
Ovo je sočna autobiografija gde su pobrojani počeci Azre, detalji s pravih turneja, magnetizam Džonija Štulića. Okej, toga ima i u ostalim sećanjima muzičara, ali u ovoj knjizi, Leiner vraća događaje iz bekstejdža, čak i scene seksa, pa i scene grupnog seksa u kojima su on i Štulić. Pa priznanje krađa u Holandiji, odlazak u kafić slavne Silvije Kristel (Emanuela), priznanje sujete kada u istoj toj Holandiji sazna da će ga dublirati ritam mašina, pa sve do prvog zajedničkog antiratnog rok koncerta srpskih i hrvatskih muzičara u Berlinu.
Džoni Štulić je prošle nedelje napao svog bivšeg člana negirajući epizode iz knjige, bivši član Azre Jurica Pađen demantovao je da je Leineru saopštio da više nije član benda, a dva moja prijatelja su mi rekli: „Mi mislimo da je u knjizi sve tačno, a da li je bilo tog ili onog datuma, koga briga.“
***
„U vrijeme naše suradnje Johnny je bio istinoljubiv i galantan. Upravo to me je najviše prenerazilo u ovom napadu na mene. Ispada da je bio svetac i nikad nijednu curu nije pipnuo“, rekao je između ostalog Boris Leineru intervjuu za novi Nedeljnik.
Novinari trče da objave svaku njegovu psovku i uskličnik. Da nije bilo nas, misliš da bi itko ovako intenzivno i stalno pričao o tom čudaku koji je napustio ove prostore prije trideset godina?
Umjesto da kao malograđanski buntovnik iz nekog bezličnog holandskog gradića sipa žuč na svakog ko ga na bilo koji način spomene i žandariše nad svojim opusom, mogao je jednostavno stvarati. Naposljetku, od svih nas će ostati samo dobra muzika
OPŠIRNIJE ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 2. JULA, DIGITALNO IZDANJE JE DOSTUPNO NA NSTORE.RS.
VAŽNO OBAVEŠTENJE: Poklon edicija „Velike biografije“ nastavlja se i u julu.
NAJBOLJE KNJIGE ZA OVO LETO
Poklon edicija “Velike biografije” uz Nedeljnik se nastavlja i u julu sa tri nove hit knjige, o najkontroverznijem srpskom špijunu Dušku Popovu, uz novi Nedeljnik od 2. jula, knjigu o najkontroverznijem srpskom mangupu Stevici Markoviću čitaoci će na poklon dobiti uz Nedeljnik od 9. jula, a knjiga o najokontroverznijem srpskom policajcu Dragom Jovanoviću dobijaće se uz Nedeljnik od 16. jula.
Tagovi
Ja
Džoni je jedini ostao dosledan sebi i nije se prodao ni za kakve pare, za razliku od drugih. On samo brani svoj stav i ne dozvoljava da se šire laži.
Dejan
A ko od nas, koji smo samo slušali Azru, zna šta je istina? Ja znam samo da sam slušao bend dok je bio u osnovnoj postavci. Kad je ostao samo Štulić, više nije bilo te energije i poruke.
ZZ
Azra je svirala teški i nerazumljivi rock.
Sike
Prvo, naslov nema veze s vezom - čuj, prvi odgovor iz Azre! Pa nije Boris Leiner Azra.... On je tek bubnjar Azre iz jednog njenog perioda... Izvrstan bubnjar, ali samo bubnjar... Na kraju krajeva, Kad fazani lete spadaju u ono što većina smatra Štulićevim najkreativnijim periodom ( '79 - '84 ), a snimljen je i bez Leinera bez Hrnjaka ( Štulić je sam odsvirao bass, a bubnjeve Srećko Antonioli )... Drugo, Leiner se loži na priču o biografijama "rock" zvijezda... Štulić se, još prije rata, zgraž'o nad terminom 'rokenrol'... Treće, sam Pađen je osporio Leinerovu skasku o tome kako je dobio 'otkaz' u Azri, ali i potvrdio Štulićevu priču... Četvrto, Branko Rosić nikada nije bio sklon Štuliću, to se može vidjeti čitajući njegove prikaze albuma, svirki i čega sve ne iz različitih perioda njegove karijere... Mene više iritira Leinerovo uporno tvrđenje da su on i ostali 'muzičari' nastupajući pod imenom 'Pozdrav Azri' produžili vijek Štuićevih pjesama i pomogli stvaranju mita o Štuliću.... Ko god posluša neku od snimaka 'Pozdrava Azri' skontaće kolika je to smijurija... Mislim, daj ba...
Slike sa izlozbe
" Leiner... je tek bubnjar Azre iz jednog njenog perioda.." Daleko od istine prijatelju! Azra kao bend postojala je u raznim formacijama i prije Leinera i kilavila se bez uspjeha. Stulic je imao mali milijun pjesama, bio je neosporan talent, tvornica stihova, medjutim nista znacajno nije postigao. Tek sa Leinerom & Hrnjakom bend je dobio krila i postao ona Azra kakvu znamo danas. Ako si ikada bio na probi benda iz tog vremena i imao priliku vidjeti kako se zstvari razvijaju i cuti Leinera za bubnjevima onda ces znati o cemu pricam. Desila se dobra kemija izmedju njih trojice (Stulic-Leiner-Hrnjak) i to je bilo to! Nakon te Azre Leiner i Hrnjak nisu nista bitno napravili, a Stulic je nastavio rastezati bend i bauljati sa raznim drugim postavama. Azra sa Padjenom je totalno nebitna nuspojava. Kao sto je i Padjen nebitan, uvlakacki ljigavi mentalitet, bez okusa i mirisa. Kad Fazani Lete su snimljeni kad su Leiner i Hrnjak bili na odsluzenju vojnog roka u bivsoj drzavi (koji je bio obavezan) - To si zaboravio napisati. Kad se vratio sa odsluzenja, Leiner je nastavio svirati sa Azrom. Toliko o cinjenicama. Inace, zaboli me i za Leinera i Johnnyja Stulica.
Momir
I drugi su imali probe i kemiju, uostalom, bez toga se ne moze. Iz Azre su nastali Film i Haustor, a Kazalistu ‘77. u Dubravi daju za to ideju, dok Valjak na temelju dvotjedne probe sa Dzonijem tri dana zaredom puni BG Arenu; i niko se od svih tih navedenih nije kilavio bez uspeha, kao ni celokupna novotalasna scena posle toga koja nastade kao odgovor na ta zbivanja, da ne spominjemo Polet koji postane i naraste do toga na osnovu Azrine hrvatske turneje ‘78. Sve to uze neko vreme, a i kaze se jedan kao nijedan; no drzi se ti svoje kromanjonstine, Azra nije za tebe.
Sike
OK, Kad fazani lete su snimljeni kad su Leiner i Hrnjak bili na odsluženju vojnog roka što nije u suprotnosti sa onim što sam napis'o - snimljen je bez Leinera i Hrnjaka, a ubraja se u opus koji "većina" smatra Štulićevim kreativnim vrhuncem... Azra s Pađenom ili bez Pađena, Azra sa Leinerom ili bez Leinera, Azra sa Hrnjakom ili bez Hrnjaka... Međutim, Azra bez Štulića? Ne ide. I nakon Leinera Štulić je radio što je radio i prije Leinera. Recimo "Balkanska rapsodija" je potcijenjen album... Uopšte, opšte prihvaćeno gledište da je "prava" Azra samo ono što se događalo u periodu '79 - '84 ( negdje se čak ide dotle da se taj period ograničava na '79 - '82 ), veoma je ograničeno, građeno po mjerilima prosječnog balkanca, opčinjenog potrebom za lakim notama, koji ne može i ne želi da se opterećuje "maglovitim konstrukcijama" ( Fazani i Srastanje ), pa su mu 'A šta da radim', 'Balkan', ili šta već, sinonim za Azru. Otud i u onom što mu je nedokučivo pronalazi samo ono što mu srce ište i svodi ga na svoju mjeru ( a što se, recimo, dogodilo sa pjesmom 'Voljela me nije nijedna' koja osim harmonike i pjevljivosti sadrži i nešto više ). Isti taj, jednakim intenzitetom vrišti i skiči i na Azru i na Parni valjak, i na Riblju čorbu, a priznali to ili ne, Azra tom društvu ne pripada... Nažalost, objektivne okolnosti, biologija, nisu mi omogućili da prisustvujem nekoj od Azrinih proba, čak ni koncerata, ali, evo, usudim se iznositi sopstvene impresije - vodim se onom Štulićevom, "Jeste li čitali Dostojevskog? A jeste li ga vidjeli?"... Leiner je izvrstan bubnjar, možda najbolji, ali samo bubnjar.... Kad kažem 'muzičar' mislim na to da će ti taj svirati ( a i svirao je ) maltene sa svakim... Od Štulića do Davora Radolfija... Vjerovatno vođen onom narodnom "plati pa klati"...