Bila je jedan od seks-simbola bivše Jugoslavije, članica benda koji je uveo tehno-pop na domaće top-liste. Obeležila je osamdesete, ali i devedesete – i preživela da sve ispriča. Marina Perazić za novi Nedeljnik
***
Počela sam raditi u francuskom restoranu između Park Av. i Madison na novoj elektronskoj kasi kojom još nisu znali rukovati. Savladala sam manual i od tad do kraja mog rada u Ferrieju, godinu i pol dana, samo sam ja mijenjala cijene i ubacivala nova jela. Pomislila sam, milina, ne moram imati nikakav kontakt s gostima, koji znaju biti vrlo zahtjevni, dok se od tebe očekuje da na sva njihova „zanovijetanja“ odgovoriš s blagim osmijehom. Hm, i konobari su znali biti vrlo nezgodni. Kako i ne bi kad moraju trčati po podiju s gomilom tanjura, dok ja sjedim na barskoj stolici i lagano pijuckam kavicu u haljinici meni omiljene kreatorke Betsy Johnson. Prilično sam pragmatična pa sam smislila kako da preduhitrim konobare sa isprintanim računom da ne bi na meni iskaljivali svoj bijes. Radila sam od ponedjeljka do petka od 10 ujutru do 18 sati. Ne može bolje! U međuvremenu, dok ja uživam u NY, u svojoj anonimnosti, novine u Jugoslaviji „bruje“ kako Marina radi na kasi u marketu!
U to vrijeme „Yugoslavian community“ je još uvijek bila vrlo homogena. Brzo se proširila vijest gdje radim, pa su se neki momci počeli pojavljivati u večernjim satima da provjere „glasine“! Ali mene nema!
Nakon par dana pita me menadžer restorana Francuz, na svom engleskom s tvrdim francuskim akcentom: „MaRrrrrinaaaa, why don’t you worRrrrrk at night? People are coming to ask for you. Are you Madonna from Yugoslavia?“
CEO TEKST PROČITAJTE NA SAJTU VELIKIH PRIČA.
ILI U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 27. MARTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Nedeljnik 689
