Donald Tramp je u četvrtak proglašen krivim po 34 tačke optužnice – za falsifikovanje poslovnih zapisa na suđenju za prikrivanje isplate zvezdi filmova za odrasle Stormi Danijels. On je ujedno postao i prvi bivši predsednik koji je proglašen krivim za neko krivično delo u skoro 250 godina dugoj istoriji Amerike.

Nakon presude, krenula je lavina komentara. Postavljalo se pitanje da li bi Donaldu Trampu sada bilo presuđeno samo da je priznao da je bio u vezi sa Stormi Danijels ili da su mu dopustili da njegov stručni svedok svedoči u potpunosti.

Sve su to hipotetička pitanja, ali Trampov slučaj možda i ne bi imao ovakav ishod da njegovi advokati nisu napravili šest ključnih grešaka, pište TNYT.

Prvo, Tramp nije poštovao sudiju. Ono što svaki optuženi treba da uradi je da pokaže poštovanje i saglasnost sa sudijom. Tramp i njegov tim više puta su uradili suprotno. Njegovih 10 optužbi za nepoštovanje suda, zbog kojih je zamalo otišao u zatvor, bili su samo početak. Trampovi advokati napravili su seriju neozbiljnih predloga koji nisu imali koristi za njihov slučaj i loše uticali na njihovu reputaciju.

Tramp je „dremao“ veći deo suđenja. Porotnici možda ne bi imali ništa protiv da optuženi povremeno zaspi, ali na monitorima koji su prenosili čitav proces suđenja Trampove oči najčešće su bile zatvorene. To je loš izgled za svakog optuženog koji pokušava da pridobije naklonost porote.

Odbrani nije uspelo ispitivanje Stormi Danijels. Suzan Nečels, jedna od advokata odbrane, imala je težak zadatak: dokazati da je Stormi Danijels lagala o svom odnosu sa Trampom. Međutim, Nečels se više fokusirala na karijeru Stormi Danijels. Njen fokus je bio da omalovaži izabranu profesiju Stormi Danijels, više nego da opovrgne njene iskaze, što ni malo nije doprinelo Trampovom slučaju.

Odbrana je odbacila svoj najbolji argument protiv Majkla Koena. Glavni branilac Tod Blanš je u ispitivanju otkrio da Koen smatra da je Vilijam H. Poli, bivši savezni sudija, umešan u neku vrstu zavere sa Koenovim neprijateljima protiv njega u cilju da mu naude. Ali Blanš je pokušavao da izvuče sve Koenove laži da je potpuno zanemario taj potpuno sumanuti podatak.

Odbrana je insistirala na pokretanju postupka. Da je odbrana mirovala bez pozivanja svedoka, Trampovo odbijanje da svedoči imalo bi smisla, sugerišući da je osnova optužbe toliko slaba da nema potrebe za njegovim svedočenjem. Umesto toga, odbrana je pozvala Roberta Kostela, koji je bio daleko najgori i najmanje verodostojni svedok u celom suđenju, a unakrsno ispitivanje prošlo je jako loše.

Odbrana je lagala po pitanju slučaja “Access Hollywood” snimka. Obraćajući se poroti u svojoj završnoj reči Blanš je rekao: „Čuli ste da su političari reagovali negativno na slučaj “Access Hollywood” snimka.“ Dodao je da je to sve bila laž. Ali onda se postavlja pitanje, zašto je 2016. godine kada se Tramp kandidovao za predsednika i kada je taj snimak izašao u javnost, Tramp bio na ivici da odustane od kandidature?

Tramp još uvek ne shvata da presuda suda nije isto što i sud javnosti. Politizacija suđenja bi mogla biti dobra za donacije, pa čak i za glasanje, ali će mu naštetiti 11. jula, kada će morati da odgovara za svoje postupke na izricanju presude.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.