Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica verovatno najpopularnijih pisaca s ovih prostora, dopisuju se svake nedelje u Nedeljniku, ali i na sajtu Velikih priča.
Basara i Jergović nekoliko godina unatrag redovno su razmenjivali pisma i utiske o svemu što se događa u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, ali i u svetu…
„Pobjeđuju uvijek oni koji uspijevaju sebi privući nemisleće. Ne treba nas više čuditi da kod nas u pravilu pobjeđuje ološ, jer je tako, čini se, i kod onih prema kojima je historija bila nešto milostivija i umjerenija.
Zato mi se sviđaju srpski studenti, navijam za njih, premda u tome nastojim biti krajnje diskretan, jer ne mislim ni da je korisno ni da je pristojno to mimikrijsko komšijsko glumljenje kako smo svi skupa u nekoj zajedničkoj borbi za slobodu i pravdu.
Nismo i ne možemo to biti, jer nismo dio istoga fiskalnog okvira, ne plaćamo istom haračliji harač!
Ali volim ono što studenti rade, navijam za njih, jer mi se čini – a ti me sad pokušaj ismijati ili mi se narugati! – da studenti danas u Srbiji igraju onakvu ulogu kakvu je nekad davno, davno igrao Dositej Obradović.
Njihov pothvat je prosvjetiteljski u odnosu na zajednicu i društvo, i na generacije njihovih roditelja, ali to je i čin vlastitoga naraštajnog samoprosvjećenja.
Zato me ne impresioniraju zanovijetanja ovdašnjih, hoću reći hrvatskih, političkih analitičara i balkanskih euromakroa, koji govore kako studenti nemaju svoju stranku ni političku agendu.
Pa nemaju je, jer u ovoj priči i nije riječ o vlastima i njihovoj promociji, demokratskoj ili antidemokratskoj, diktatorskoj ili parlamentarnoj, nego je riječ o pravilima ponašanja, riječ je o tome je li okej da petnaest ljudi izgine jer im nadstrešnica padne na glavu, je li okej da se to dogodi zato što je netko uzeo novac koji mu ne pripada.“, piše Jergović u novom broju Nedeljnika.
Celo pismo Jergovića upućeno Basari možete pročitati u novom broju Nedeljnika koji je od 27. marta na kioscima, ali i na ovom linku, na sajtu Velikih priča.
Tagovi
