Ministar kulture Nikola Selaković je prošle godine u septembru na Vukovom saboru u Tršiću najavio tri mere u cilju „zaštite ćirilice“. Prvo, najavljeno je da će biti konkurs za dizajn ćiriličkih fontova koji će se deliti besplatno. Drugo, najavljena je nabavka isključivo dvoazbučnih tastatura i ta mera je usvojena 30. decembra na sednici Vlade. I treća mera, koja se čini najproblematičnijom, jeste da će od 1. januara ove godine biblioteke moći da otkupljuju samo i isključivo knjige koje su štampane ćirilicom.
***
Iako je neosporno da je ćirilica srpsko nacionalno pismo, Gojko Božović, književni kritičar, osnivač i glavni urednik izdavačke kuće Arhipelag, objašnjava da je u „dužem istorijskom trajanju latinica postala stečeno pismo sa širokom primenom“. Zato iz odluke Ministarstva kulture da biblioteke otkupljuju isključivo knjige na ćirilici proizilazi nekoliko pitanja.
„Jedno pitanje je da li će meka moć i kulturna moć Beograda u regionu ili šire biti veća ukoliko se izučavaju knjige na latinici ili ukoliko se u srpskoj kulturi podozrevaju knjige koje su objavljene na latinici. Drugo pitanje je šta će se zapravo dogoditi sa knjigama koje su proteklih godina u srpskoj kulturi objavljene na latinici. Da li će za nekoliko godina neko postaviti pitanje čije su kulturno, umetničko i naučno nasleđe sve te knjige koje su u srpskoj kulturi poteklih više od 100 godina objavljene na latinici? Vrlo je važno i pitanje naše dece koja odrastaju u dijaspori, u latiničnom okruženju. I na kraju, da li jednom ovakvom odlukom biblioteke ostaju bez značajnog broja knjiga koje će izdavači nastaviti da objavljuju na latinici, jer je to deo njihovog uređivačkog izbora ili želja njihovih autora“, kaže Božović.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 09. JANUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Tagovi
