Sve što treba da znate o današnjim izborima u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se danas održavaju parlamentarni izbori, a pravo glasa ima oko 3,7 miliona birača. Analitičari kažu da su ovo jedni od najneizvensijih parlamentarnih izbora do sada, pošto je predsednik Zoran Milanović, neočekivanom najavom da će biti kandidat za premijera opozicione Socijaldemokratske partije (SDP), doveo u pitanje gotovo siguran treći mandat aktuelnog premijera i predsednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andreja Plenkovića.

Izgleda da slično pokazuju i velike gužve ispred birališta u Zagrebu, ali i podatak da je ovogodišnja izlaznost za 5,3 odsto (merena do 11:30 časova) veća nego na izborima održanim 2016. godine.

Evo kako je, o svemu što treba da znate o današnjim izborima u Hrvatskoj, za Velike priče pisao hrvatski novinar Jasmin Klarić.

Da se netko, blaženo neinformiran, spusti odjednom padobranom usred Hrvatske i krene čitati ovdašnje medije, vjerojatno bi prvo pomislio da lagano silazi s razuma. Okej, ovdje traje jedna od važnijih i žešćih predizbornih kampanja posljednjih godina, strasti vriju i riječi se ne biraju, a u političkim kampanjama uvijek iz vreće ispadaju i najčudniji svatovi. Negdje na samim počecima višestranačke demokracije, dok je Hrvatskom još bjesnio rat, na lokalnim izborima se, recimo, pojavila nova stranka, zvala se Hrvatska stranka naravnog zakona čiji se program, u biti, svodio na postizanje mira u svijetu transcendentalnom meditacijom. U jednoj županiji su čak osvojili i mjesto u skupštini, ali im se, šteta, nakon toga izgubio trag. Možda su utonuli u meditaciju, ali ona svakako – kako vidimo – nije urodila mirom u svijetu. Zasad.

Tridesetak godina kasnije, međutim, nesretni namjernik čiji su padobran zračna strujanja nanijela u “raj na zemlji” (inače, turistički slogan za Hrvatsku devedesetih, izabran na natječaju na kojemu je s ovom inventivnom porukom pobijedila i lijepu novčanu nagradu osvojila supruga tadašnjeg ministra turizma) neće među luđim vijestima iz predizborne kampanje vidjeti nekakve marginalce. Vidjet će, recimo, Olega Butkovića, ministra mora, prometa i infrastrukture, kroz čiji resor prolaze puste milijarde eura iz EU fondova, kako priča s vlastitom – kravom. O predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću.

Koji je ranije najavio da će Butković ostati bez “krčme, krave, kamiona”, zbog kriminala i pogodovanja, nakon što je (i ovaj) ministar osvanuo u mobitelu čuvene Josipe Rimac, kako je, s pozicije ministra, dogovarao zaposlenje za nekog njenog štićenika. U privatnoj firmi. Vidjet će i Milanovića koji poručuje Plenkoviću da “sprema sendvič za Bruxelles”, gdje će nakon izbora “ići naplaćivati ulaz u WC ili što već”.

Jebi ga, Milanović ih je malo zeznuo odabirom brzog datuma izbora, pa će pravi Rafalei doći u Hrvatsku taman koji dan nakon izbora, a ovi su ubačeni u predizborni spot uvjerljivo poput specijalnih efekata u filmove iz šezdesetih. Vidjet će i šareni spot najjače oporbene stranke u kojem desetak ljudi skandira “Dosta je korupcije”, uvjerljivošću najdrvenijih domaćih igranih filmova, onih u kojim se afektivno uzdiše i govori isključivo književnim jezikom.

HDZ-u pobjeda, ali ona može biti i Pirova

A ako onaj nesretnik s padobranom još nije zbrisao, vjerojatno će otkriti i ankete pred izbore koji su na rasporedu već u srijedu, 17 travnja. One s priličnom sigurnošću predviđaju – pobjedu Hrvatske demokratske zajednice, one stranke iz koje dolaze ovakvi ministri i koja je spremna “za sve izazove”. Stvari, međutim, na ovoj točci ipak postaju malo kompliciranije.

Pobjeda koju sve ankete predviđaju HDZ-u je ipak samo ona – relativna. Lista te stranke osvojit će, po svemu sudeći, najviše mandata. Ali, to sasvim sigurno neće biti dovoljno za većinu u Saboru i formiranje nove Vlade. Ankete HDZ-u daju šezdesetak mandata, a u Saboru je 151 zastupnik, što znači da će ipak trebati malo ozbiljnijeg koaliranja nego četiri godine ranije. Tad je HDZ osvojio 66 mandata, što je uz osam zastupnika nacionalnih manjina (troje zastupnika srpske, po jedan mađarske i talijanske i još troje koji zastupaju više ostalih manjina) i još dvoje-troje pojedinačnih zastupnika manjih stranaka bilo dovoljno za većinu.

Sad je lista predvođena najjačom opozicijskom strankom također dosta daleko – iako manje daleko nego 2020. godine – iza HDZ-a. Međutim, politička geografija na ljevici i centru je ipak znatno drugačija nego prije četiri godine. Kad se zbroje rezultati SDP-ove koalicije, stranke Možemo! (zelena ljevica, ankete im daju desetak mandata) i još dvije-tri regionalno jake stranke – i oni su na šezdesetak mandata, baš poput HDZ-a. A ta ekipa sigurno neće s HDZ-om, ne samo zato što to jasno komuniciraju u javnosti, nego i zbog – lokalnih izbora. Strankama s jakim regionalnim uporištima su ionako važniji lokalni izbori koji će se održati za 13 mjeseci od ovih nacionalnih, a odlazak u državnu koaliciju s HDZ-om značio bi praktički da se opraštaju od vlasti u jedinicama lokalne samouprave u kojima je drže.

I to nas dovodi do dvije stranke koje bi mogle odlučivati o tome tko će vladati Hrvatskom naredne četiri godine. Obje su desne, Most i Domovinski pokret, s tim da je Most malo više orijentiran prema klasičnim konzervativnim vrijednostima i žestokoj borbi protiv korupcije, dok je DP, zapravo, ono što oni smatraju da bi HDZ trebao biti, klasična desničarska stranka, koja je ideološki (a dijelom i kadrovski) proizašla iz desne struje HDZ-a. I Most i DP anketno “teže” po desetak mandata. Bilo je neke logike u tome da te dvije stranke na izborima nastupe zajedno i tako budu vrlo snažna opcija, ali Most za to nije htio čuti, uvjeren da je DP tek projekt krupnog kapitala povezanog s plinskim biznisom.

Most sigurno neće s HDZ-om (dva puta su dosad doveli HDZ na vlast i oba puta bili izigrani), dok iz Domovinskog pokreta komuniciraju da mogu sa svima, osim s Možemo! i SDSS-om. Prokletstvo izborne matematike je takvo da bi se lako moglo dogoditi da se, s jedne strane, ne može formirati Vlada HDZ-a, Domovinskog pokreta i manjina bez SDSS-a (koji poslovično osvaja sva tri srpska zastupnička mjesta), a s druge da se ne može okupiti većina bez svih zastupnika manjina i stranke Možemo!

Milanović – čovjek koji okuplja?

Ludo? A još nismo ni došli do uloge Zorana Milanovića. Predsjednik Republike planira nakon izbora, budu li rezultati povoljni, dati ostavku i postati premijer. A za to kani okupiti sve stranke osim HDZ-a. Taman dok nastaje ovaj tekst, na svom je Facebooku objavio poruku “Glasuj za sve, samo za HDZ (i one koji idu s HDZ-om) ne”.

Milanović je bivši predsjednik SDP-a i već godinama najpopularniji političar u zemlji. Iako je potekao iz stranke lijevog centra, neki njegovi politički stavovi su desni – skeptičan je prema većini europskih institucija, izuzetno cijeni političku ostavštinu Franje Tuđmana, u svom predsjedničkom mandatu davao je odlikovanja i kontroverznim postrojbama i pojedincima iz rata. Može li taj i takav Milanović doista okupiti sve političke stranke koje su kontra HDZ-a (a to su, uglavnom, sve osim par praktički nepostojećih čiji se ljudi nalaze na HDZ-ovim listama kao nagrada za dosadašnju odanost)?

Kraj političke stabilnosti (konačno)

Teško je vjerovati, doduše, da će se karte na izborima tako poklopiti da će ona biti i matematički nemoguća. I bez zastupnika manjina ona bi računala na preko 80 mandata, a teško je vjerovati da im u tom slučaju i “manjinci” ne bi pružali podršku u Saboru. Doduše, kad se okupi tako raznorodna ekipa, ono na što se uvijek može računati su i izvanredni izbori, čega su svjesni i s čim kalkuliraju baš svi na opozicijskoj hrvatskoj političkoj sceni. Osam godina u režiji Plenkovića i HDZ-a, obilježenih “preletačima” iz opozicijskih redova i mahnitom korupcijom na svim razinama, smučili su mnogima pojam i vrijednosti “političke stabilnosti”.

Takva Vlada bi nužno morala biti barem dijelom neideološka, što bi je značajno ograničilo u onome što može postići. Ali, oko nužnih promjena u pravosuđu, oko smjene netom izabranog glavnog državnog odvjetnika, kontroverznog Ivana Turudića, oko dovođenja profesionalne uprave na javnu radioteleviziju, oko novog izbornog zakona i novih izbornih jedinica – mogli bi se složiti.

Zašto je HDZ u tajnosti pretumbao izborne jedinice

A on je trenutno maksimalno domaćinski za HDZ. Osim velikog broja medija koji se netransparentno financiraju javnim novcem (a uslugu vraćaju “korektnim” izvještavanjem), same izborne jedinice – ionako skrojene po mjeri pojedinačno najjače stranke još 1999. godine, lani su dodatno “naštimane” u korist HDZ-a. Od deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, ljevica je povijesno uglavnom uvijek bila jača u njih tri (centar Zagreba, sjever Hrvatske i Istra s Primorjem), a HDZ u četiri (Slavonija i Dalmacija). Tri preostale izborne jedinice su bile kompetitivne – znali su u njima većinu odnijeti i jedni i drugi.

No, taj raspored je HDZ lani u potpunoj tajnosti izmijenio – u procesu izrade zakonskog prijedloga nisu sudjelovali ni stručnjaci, ni javnost, ni opozicija, a stvar je na kraju, jasno, glatko prošla u Saboru. E, sad je ostala tek jedna izborna jedinica koja bi mogla biti kompetitivna, dok su dvije teritorijalnim izmjenama nagnute na HDZ-ovu stranu. Zašto je to bitno? Zato jer izborni sustav najviše nagrađuje stranke koje imaju najviše glasova. Izborni prag je pet posto, a “propali” glasovi se, po D’Hondtovoj metodi raspoređuju onima koji su prešli prag tako da najviše dobiju oni koji su osvojili najviše glasova. Ta raspodjela u mnogim izbornim jedinicama najjačoj stranci daje dodatni mandat, što u kasnijoj matematici kod sastavljanja većine u Saboru može imati presudnu ulogu.

O regiji vrlo slično, ali drugačijim stilom

Plenković bi sigurno zadržao i sjajne odnose s Bruxellesom i ključnim adresama europske politike. Milanović ne bi. On je već najavio da je došao kraj poslušnoj hrvatskoj diplomaciji i da će se snažno boriti za ključne nacionalne interese, makar i blokiranjem donošenja odluka u EU. A najključniji je u ovom trenutku, po njemu, onaj u BiH. Hrvatskog člana predsjedništva te zemlje ne biraju Hrvati i to je Milanović spreman mijenjati ako treba i udaranjem šakom o stol na sastancima u EU, čak i u NATO-u.

Razlika u odnosu prema BiH i regiji je ovdje samo u stilu. I Plenković želi riješiti spomenuti problem u BiH, ali potiho, diplomatski. Što se tiče Srbije, ciljevi su također svima slični – prije svega podaci o nestalima iz Domovinskog rata, a odnosi s ovom zemljom ionako se nisu previše micali nabolje otkad je tamo na vlast došao Aleksandar Vučić. Dugoročni je strateški interes Hrvatske – i sigurnosni, i politički i gospodarski, svakako taj i da BiH i Srbija ispune sve zahtjeve koji se stavljaju pred nove članice i uđu u Europsku uniju. Oko toga se slažu praktično svi relevantni faktori na ovdašnjoj političkoj sceni i to se sigurno neće promijeniti nakon ove srijede.

Tko je ovdje desnica?

Što, međutim, ako ankete griješe i ako će rezultati biti značajnije drugačiji od onoga što one predviđaju? Prije četiri godine one su čak prognozirale pobjedu SDP-a ili, u posljednjim danima, blagu prednost HDZ-a. Završilo je 66:41.

Znači li to da sadašnjih anketnih šezdesetak mandata HDZ-u jamči još bolji izborni rezultat? Pa… baš i ne. Poznata je stvar iz politološke teorije da ankete često podcjenjuju desnicu, odnosno da desne stranke obično na biralištima ostvaruju bolji rezultat od onog u ispitivanjima javnog mnijenja. Ali, tko je ovdje danas desnica? Most i Domovinski pokret su sigurno desniji od HDZ-a. A gdje u toj podjeli smjestiti Zorana Milanovića? Postoje čak i glasovi koji kažu da bi SDP-ova lista mogla profitirati na biralištima u odnosu na ankete, jer se birači možda zbog, ha, recimo slikovite retorike predsjednika Republike skanjuju reći da će dati glas stranci koja je uvela Milanovića i u ovu izbornu utrku.

Uostalom, nisu ankete dosad griješile samo na štetu HDZ-a. Prije osam godina pred parlamentarne izbore im je anketa cijenjene tvrtke za istraživanje javnog mnijenja davala sedam mandata više nego što su dobili na izborima. Sad im daje ukupno 63 mandata (ako se uračunaju i tri iz dijaspore koja uglavnom uzima Plenkovićeva stranka).

Prije pet godina je, pak, po anketi druge vrlo cijenjenje anketne kuće, Kolinda Grabar-Kitarović, samo mjesec dana prije izbora, imala sigurnu pobjedu u rukama uđe li u drugi krug sa Zoranom Milanovićem. Anketa joj je davala golemih 20 postotnih bodova prednosti. Grabar-Kitarović je ušla u drugi krug s Milanovićem. I uvjerljivo – izgubila.

Ceo tekst Jasmina Klarića čitajte na Velikim pričama.