Mnogi su pre prilike da okrenu prvu stranicu nove knjige Miljenka Jergovića verovali da se u njoj pisac uhvatio naših balkanskih stradanja u devedesetim. Jer naslov „Rat“ bio je sigurno navođenje čitalaca ka tome. Ali i pre nego što su vam u knjižari izdali fiskalni račun i vi letimično na putu ka kući okrenuli strane, otkrili ste da u knjizi nema ratova na Balkanu, niti geografski određenih ratnih patnji. Ova knjiga je posveta svakom ranjenom gradu, svakom opkoljenom gradu. A svaki opkoljeni i ranjeni grad ima isti „opis i rukopis“. Ovde su ljudi okruženi patnjom, bolom, smrću a neke priče imaju esnafske naslove: staklar, grobar… o zanatlijama koje je zahvatio rat, ali naravno i o mnogim drugim jer ovo su priče o sudbinama ljudi bez obzira na zaposlenje ili nezaposlenje.

Svaka nova knjiga je sada i tradicionalno novi razgovor sa Jergovićem u kome se osvrnemo i na prilike „u miru“.

***

Kako se ti sećaš tvog života u gradu pod opsadom? I odlaska iz grada pod opsadom?

Iskreno govoreći, odavno je meni o tome neprijatno govoriti. Ni zbog čega drugog, nego zato što o tome govorim, evo, već trideset godina. Rado bih malo druge slušao. Postoji nešto u tom govorenju o ratovima i o stradanjima svojih komšija, suplemenika i sunarodnika, što je potencijalno opasno i nezgodno. Ljudi ne primjećuju da se počinju kititi vlastitim stradanjem, kao da je to nekakvo ordenje, ili kao da je to moralna kvalifikacija. To što ti se dogodilo nešto loše, ne čini te boljim čovjekom od onoga kome se nije dogodilo ništa. A možda je i važno da osjetiš trenutak u kojem bi trebao zašutjeti.

Znaš onu neugodnu situaciju u kojoj bi Beograđanin Sarajliji krenuo tumačiti kako je to biti bombardiran i granatiran, jer je on, eto, doživio NATO agresiju s proljeća 1999. E, pa nešto se slično događa kada nas dvojica iz priče o ratovima o Ukrajini i Gazi, koji se odvijaju upravo sad, pređemo na priču o mom doživljaju rata u Sarajevu, od prije trideset godina. Svima nama nedostaje osjećaj za trenutak u kojem bismo trebali zašutjeti. I još nešto: možda bismo solidarnost mogli pokazivati i na neki drugi način umjesto da stradalnicima bez prestanka na uho trubimo da smo i mi nekad davno isto tako stradali.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 27. JUNA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Nedeljnik 650

Nedeljnik 650Nedeljnik 650

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.