Predsednik Aleksandar Vučić izjavio je da nije srećan zbog odlaganja sastanka Beograda i Prištine u Parizu i dodao da Sjedinjene Američke Države žele glavnu ulogu u posredovanju u dijalogu Beograda i Prištine, preneo je N1.
On je novinarima u Minsku rekao da je kosovski premijer Ramuš Haradinaj očigledno želeo da na svaki način stavi do znanja Amerikancima da želi da SAD odlučuje o svemu, a ne Francuzi i Nemci.
Vučić je kazao da je za Srbiju nemoguće da su svi koji žele da imaju glavnu ulogu oni koji su priznali nezavisnost Kosova. On je rekao i da odlaganje nije poraz Francuske i Nemačke već da je teška situacija za sve.
„Mogu da dovedu koliko god Amerikanaca, ali džaba im to. Nadam se da ćemo u međuvremenu izbegavati tenzije“, rekao je Vučić i dodao da Srbija ima prava na „konvertirani potez“.
Predsednik Srbije je rekao i da kosovski premijer vodi hajku protiv Srba i da licitira imenima Srba koji im se suprotstavljaju i „stavlja mete na njihovu glavu“.
On je kazao da Albanci znaju da Srbija danas „živi svoje najbolje vreme“ i da je za dalji razvoj potrebna stabilnost.
„Ali to ne znači da možete da ponižavate Srbiju i nipodaštavate njen nacionalne interese“, rekao je Vučić.
PAD Vizantije
vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvv Postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće. (Meša Selimović, TVRĐAVA)