Velika životna ispovest Steve Grabovca, dobitnik NIN-ove nagrade za roman „Poslije zabave“, za novi broj Nedeljnika.
***
Sva ta životna iskustva dovoljan su predložak za bilo kakvu književnu priču. Jeste li vodili neki dnevnik? Kad ste uopšte počeli da pišete?
Nisam vodio dnevnik, ali sam pisao poeziju. I najveći dio te ratne poezije je izgubljen. Prosto, u tim godinama, u tom kontekstu, nije to bilo nešto čemu sam pridavao veliki značaj. Nisam, kako to pisci vole da se prave, imao odnos prema tome kao da je nešto veliko i nešto što bi moglo da promijeni svijet. Moj svijet svakako nije moglo da promijeni. A još je manje bilo ono što zovu „izlaz iz trauma“ i „terapija“.
Kakva crna terapija, život je suviše surov da bi dječačka poezija mogla da ga olakša. Nisam, kao što pisci i to vole da kažu – pisao cijeli život. Pišem od četvrtog osnovne, kada sam želio da napravim svoj strip. Čitao sam puno roto-romana i stripova, čitao sam mnogo svega kao dijete i vjerovao sam da mogu da objavim svoj strip.
Ispostaviće se da sam prvu ozbiljnu knjigu objavio mnogo kasnije, kada sam pronašao ono što – opet ih moram tako nazvati – prekaljeni pisci zovu „svoj jezik“.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 9. MAJA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS